Kada sam, nakon nekoliko godina sudjelovanja na različitim međunarodnim forumima posvećenima ručnim radovima, odlučila i ja pokrenuti vlastiti blog, nadala sam se upoznati žene s naših prostora koje se bave istim ili sličnim radovima. Stvarnost je nadmašila moja očekivanja i upoznala sam uistinu prekrasne osobe. Jedna od onih koje redovno navraćaju na moj blog je Ljilja iz Sonte, izuzetno vrijedna žena i jednako toliko i skromna. Kada opisuje svoje aktivnosti, ispada da je najnormalnije okupiti grupu žena, pokrenuti sekciju ručnog rada unutar udruge "Šokadija", prenijeti na njih naučeno na tečaju Matice iseljenika na Braču ovoga ljeta i ne samo baviti se ručnim radom, već i održavati tradiciju izrade narodnih nošnji.

Čak i letimični pogled po stranim blogovima, dovoljan je da bi se vidjelo s koliko ponosa i zadovljstva učinjenim, te žene pokazuju svojim prijateljicama kao i nepoznatim, slučajnim posjetiteljima, svoje radove. Neki od tih radova su savršeni u svojoj izradi, izboru materijala, okvira ili su pak originalni u svojoj namjeni, dok su drugi možda početnički radovi, koje onda iskusnije i vještije pohvaljuju, sa željom da ohrabre početice i potaknu ih na daljnje usavršavanje tehnike.

Bilo kako bilo, blogovi na kojima se pokazuju dovršeni vezovi, pletivo ili heklani radovi, uz pokoju životnu priču i objavljeni recept, su poput zbirki uzoraka, recepata i isječaka koje su i naše mame i bake sakupljale po različitim tvrdo ukoričenim bilježnicama. Namjena je ista, samo se medij promijenio; danas uz pomoć moderne tehnologije, nekadašnje "svaštare" postaju zbirke dostupne mnogo široj publici, pa i ljubav prema ručnom radu možemo pokazati pred mnogo većom publikom od nekoliko oduševljenih (ili manje zainteresiranih) susjeda.
Nakon što je u Metrou objavljen kratki osvrt na ovaj blog, javilo mi se i nekoliko dragih žena koje se bave ručnim radovima, ali na žalost nemaju svoje blogove. Uporno ih nagovaram da svoje radove pokažu, ali kod nas je izgleda još uvijek prisutan mentalitet da ionako ne rade ništa posebno, "eto, malo heklaju ili pletu, malo vezu, kao i toliko drugih žena, ništa posebno" ... a, ja bih tako voljela da shvate kako je svaki njihov rad unikat, jedinstven i ništa manje vrijedan od svih onih koji se mogu vidjeti na mreži i s kojima se strankinje (zasluženo) žele pohvaliti. Moja želja je dati poticaj svima koje naiđu na ovaj blog da se ohrabre i pokažu svoje radove. Među njima ima sigurno mnogo onih koje će znati ispričati nešto o radovima svojih mama i baka, pokazati kako se priprema neko staro i već zaboravljeno jelo (ili, zašto ne, neko novo i neuobičajeno)  pokazati proces rada  veza ili bilo kojeg drugog ručnog rada. Zar je moguće da sam ja jedina kojoj je zanimljivo gledati kako na praznom platnu nastaje slika, kako od heklanih komadića nastaje pokrivač ili stolnjak, kako od klupka vune raste pletivo, novi džemper za nju ili nekoga od obitelji? Da ne govorim o tehnikama kojima se ne bavim, poput paške čipke, lepoglavske čipke, necanja, zlatoveza, bijelog veza (šlinge) ili tkanja.

Upravo radi toga, sa izuzetnim zadovoljstvom predstavljam ovdje radove Ljilje i njene grupe Šokica, sa prodajne izložbe u okviru manifestacije "Šokačko veče". Kako mi je Ljilja opisala, na toj tradicionalnoj večeri ugošćuju folklorne grupe i udruge iz Hrvatske i Vojvodine. Ove godine njihovi gosti su bili "Šokačka grana" iz Osijeka, pjevački zbor iz Slavonskog Broda, folkloraši iz Vrbanje, folklorna grupa Šokaca  iz Bačkog Brega i iz Bačkog Monoštora, te Udruga "Baća" iz Subotice koja je, ne tako davno, započela s radom u očuvanju tradicije vojvođanskih Hrvata. U okviru te "Šokačke večeri" pored prodajne izložbe ručnih radova, bila je i izložba slika, a pjesmu i ples je pratilo i druženje uz lokalne specijalitete sve do ranih jutarnjih sati. Ljilja i njene kreativne prijateljice iz udruge pripremaju još jednu prodajnu izložbu, čiji je prihod namijenjen djeci s posebnim potrebama.

Za kraj, izuzetno počašćena što se upravo na ovom blogu predstavljaju radovi kreativnih Šokica, pozivam kreativne koje navrate do ovog mog kutka na mreži, da izađu iz anonimnosti i pokažu svoje radove. Zatrebate li bilo kakvu pomoć slobodno se javite!