ned - 16.09.2007
Voli li netko goblene?
Jedan članak objavljen u Vjesniku iz 2004. godine taknuo me u živac. Autorica teksta negativno se osvrnula, ne samo na goblene i njihovu izradu, već i one koji ih izrađuju. "Začudo, nemali broj ljudi iz naše bliske sredine, pa čak i oni likovno obrazovani, uživaju u goblenima, iako su svjesni da je ta vrsta dekoracije iz kataloške prodaje, skupa s uputama i koncima, lišena bilo kakve umjetničke vrijednosti."
Pored toga, kaže da je vrijednost izvezenih goblena samo u radnoj terapiji, čime indirektno implicira da smo mi koji nešto vezemo pacijenti potrebiti radne terapije. Neću uskraćivati dotičnoj novinarki njeno legitimno pravo da negativno ocjenjuje goblene i one koji ih izrađuju, ali se moram pitati otkud toliko intelektualnog snobizma u lijepoj našoj? Zar je moguće da najobičnijom Google pretragom nije došla do informacija o raširenosti i popularnosti izrade vezenih slika, koje nisu isključivo vezane za ime najpoznatijeg njemačkog proizvođača, te joj imena poput DMC, Vervaco, Lanarte, Heritage, Royal Paris, Permin, Eva Rosenstand, Stoney Creek, Leisure arts i mnogi drugi, apsolutno ništa ne znače?

U Americi, a i zapadnoj Europi, razvilo se veliko tržište antiknih samplera, poput onih izloženih u njemačkom muzeju Celle. Imaju li ti sampleri umjetničku vrijednost? Ne znam. Nisam likovni kritičar niti povjesničar umjetnosti. Meni se dopadaju u svojoj jednostavnosti i naivnosti, ponekad nesavršenoj izradi. Činjenica je da se njima danas trguje i da imaju svoju klijentelu. Niti ti radovi nisu bili u potpunosti originalni, jer već od 18. st po Europi kruže nacrti i sheme za motive korištene u samplerima, kao i nešto kasniji motivi tzv. Berlinske škole i tvornice DMC, a danas su i te sheme predmet sakupljanja. Srećom, autorica je ipak priznala da postoji tržište takvih radova i da neki postižu i visoku cijenu.
Veliki broj Francuskinja (i ne samo njih, dovoljno je baciti pogled na međunarodne forume) slobodno vrijeme provodi izrađujući upravo takve samplere; dapače, organiziraju i izložbe, redovno vrlo posjećene, svojih radova, izuzetno cijenjenih u njihovoj elegantnoj jednostavnosti i čisto sumnjam da netko ironično komentira njihova vezena srčeka, životinje i figure, skoro pa na tragu naivne umjetnosti. Iz osobnog iskustva mogu vam reći da sam u kući jednog visoko školovanog i izuzetno dobro pozicioniranog bračnog para u Parizu, našla na zidovima samplere vezene bodom križića i oko tog njenog hobbyja smo se do sita napričale i našle beskonačnu temu za razgovor.

Wiehlerovi gobleni uokvireni u teške pozlaćene okvire ne dopadaju se svima, ne dopadaju se niti meni, niti se moraju svima dopadati, ali svrstavati cijelu jednu kategoriju ručnog rada pod negativni nazivnik radi toga, ipak mi se čini pretjerano. Tapiserije su nekada imale uporabnu svrhu, kako se u članku može pročitati (doduše propušta navesti da i nekim velikim umjetnicima nije bilo ispod časti raditi predloške za tapiserije, Raphaelu npr), ali imale su i ručno pletene čarape, ručno vezena posteljina, ručno vezeni stolnjaci, ručno rađene čipke za ukrašavanje doma ili odjeće. Po logici koja se iščitava u članku, pitanje je i koja je onda svrha raditi ručno sve to danas, kada postoji mogućnost kupiti industrijski proizvedeno?
Odgovor je vrlo jednostavan - zadovoljstvo stvaranja vlastitim rukama!

Taj hrvatski intelektualni snobizam koji iščitavam u navedenom članku, ali ne samo tamo, daje za pravo seoskim ženama da nastavljaju s tradicijom i tu su u stanju pisati hvalospjeve, snimati kojekakve "škrinje" i po potrebi obuti opanke, ali ako se radi o urbanoj sredini, najednom radovi vezeni iglom i koncem postaju utjelovljenje kitscha i neukusa.
Ako ćemo raspravljati o okvirima, onda nisu samo gobleni bili žrtve nesposobnih majstora s manjkom estetskog doživljaja; ruku na srce, u koliko kuća ste vidjeli slike koje su "vrištale" u očaju da ih spasite iz odvratnih okvira?

Kad je moja baka bila djevojka, cijenile su se žene koje su znale nešto u rukama napraviti, pa iako njihovi radovi nisu nužno bili umjetnička djela, sigurno se nisu morale nikome opravdavati radi toga što vezu, pletu ili heklaju. Svjesna da moji radovi neće završiti u muzeju, ali kako mene vesele (nadam se i one rijetke koji ih dobiju na poklon), odbijam se opravdavati za ljubav prema ručnom radu i nastavljam uživati u izradi goblena, pletenju i heklanju.

Sad kad sam "ispljunula žabu" (kako kažu ovdje) i rekla svoju, idem spakirati torbe. Pozdrav svima koji naiđu i "tipkamo se" za tjedan dana.

 
napisala romantales, 16. rujan 2007 21:27:00 ¤ Permalink ¤


15 Comments:


  • 16. rujan 2007 21:40:00, dea (Neregistriran) (Neregistriran)

    Jednom sam prilikom napisala da mi ni jedan apaurin nemre smiriti živčeke kao heklanje,štrikanje ili vezenje...pa ako sam po tome psihijatarski slučaj ,neka joj bude... Ne moraju se moji radovi nikome sviđati,možda su nekome kičasti ili jednostavno odbojni,ali meni su veliko veselje.Ako će me netko zbog toga smatrati "urbanom seljačinom",boli me... Veselim se isto tako svakom radu koji vidim i na svim ostalim blogovima jer smatram da svi to radimo iz nekog vlastitog gušta,nitko nas ne tjera. Zato,vezimo,štrikajmo i heklajmo do mile volje sve dok nam je to veselje i način opuštanja!!! Jedva čekam nove radove i želim ti sretan put!!!

  • 16. rujan 2007 22:25:00, natuknica

    Joj, ne biš se smjela toliko živcirati zbog izjave jedne novinarke. Ja to baš ne bih nazvala hrvatskim intelektualnim snobizmom nego više hrvatskim zapostavlljenim novinarstvom. Ovo drugo je jednostavno općepoznata činjenica - kvalitetne novinare u Hrvatskoj je teško naći, a oni koji postoje teško dolaze do izražaja. Može Italija imati puno mana, ali po pitanju novinarstva ste ipak razmaženi, mislim više nego mnoge druge europske zemlje. Jako si lijepo upotrijebila pojam urbane tradicije... Postoji više razloga zbog kojih ona nije uščuvana i zbog kojih je, ako ne sustavno uništavana, a onda barem uspješno zapuštena kroz dugi period. Onda se događa da se bilo tko osjeća pozvanim da piše baš svašta, jer znanje ionako nije na cijeni. ;)

  • 16. rujan 2007 23:29:00, sandra (Neregistriran) (Neregistriran)

    joj kaka si ti opasna kad te nešto takne u živac! samo tako naprijed! da je autorica teksta uzela u ruke nešto drugo sem tipkovnice kompjutora možda bi shvatila kako je plitka ispala!

  • 17. rujan 2007 10:00:00, pdp (Neregistriran) (Neregistriran)

    Bodulka- danas slučajno uzeh novine "Metro" u ruke i kad tamo ugledah tvoj blog. Naslov je "Igle, konac, platno i tipkovnica". Sadržaj ću ti otipkati u mailu jer mi skener ne radi. Jako lijep članak, čestitam!

  • 17. rujan 2007 14:47:00, edikka (Neregistriran) (Neregistriran)

    Iako spadam u skupinu onih koji nemaju blage veze o vezenju i štrikanju,(znam tek malo heklati)beskarjno cijenim one koji to znaju. Nije bitan razlog zbog kojeg to rade: smirivanje živaca, ukrašavanje prostora, pokloni i sl., ti radovi za mene imaju neprocjenjivu vrijednost. Kod kuće imam ručne radove koje je izrađivala moja baka kao djevojka i to čuvam kao oko u glavi. Ne dajte se smesti, vi umjetnice, žena je ljubomorna! I ja vam pomalo zavidim na znanju. A što se tiče učinka radne terapije, hoće li autorica reći da su i svi slikari pacijenti?

  • 17. rujan 2007 23:21:00, drenka (Neregistriran) (Neregistriran)

    Ja mislim da ovde i nije tako bitno jeli volis goblene ili ne. Svako treba postovati rucni rad i najvaznije , trebas postovati ono sto neko drugi voli raditi. Svi smo mi razliciti na neki nacin i nemozemo se svi slagati u osobni ukus, ali trebamo postovati tudje zelje i stavove.

  • 19. rujan 2007 11:41:00, Anajecestoime (Neregistriran) (Neregistriran)

    Kad sam bila mala curica (ne sjećam se koliko točno mala, baka mi je kupila jedan od onih goblenčića gdje je crtež već naštampan na platnu. Bila je to jedna mala maca :) Pravi pravcati kič. Ja sam ga sa puno volje i zadovoljstva izradila, ali nažalost nije sačuvan. Ako moja curica ikad pokaže želju i volju za tako nečim, ja ću joj rado kupiti baš jedan takav jer mislim da su odlični za učenje držanja igle u rukama i baratanje istom. I jako ću paziti da ga sačuvam kao najdragocjenije blago. I boli me ono što nemam što tko o tome misli.

  • 19. rujan 2007 20:18:00, mladi luk

    E, nemoj se osvrtati na budale što pišu po novinama. Nemoj se uopće osvrtati ni na kakve budale. To su budale. Sad neka glupača što škraba za Vjesnik nekome treba određivati šta će raditi i kako će provoditi vrijeme. Za mene ne postoje dovoljno dobre novine. Srdačan pozdrav!

  • 19. rujan 2007 21:49:00, Goce (Neregistriran) (Neregistriran)

    Opet je nestao moj komentar! Htjela sam reči da i mene izluđuje kad mi netko kaže žašto pleteš kad možeš kupiti šal kod Kineza za 20 kn!

  • 23. rujan 2007 20:35:00, lorna doone (Neregistriran) (Neregistriran)

    Moj e-mail si, nadam se, dobila! Svi smo jako ponosni na taj članak, ali bi se i sam pisac istog iznenadio da osoba koju opisuje kao jako smiranu ovako plane na nešto ovakvo... ja osobno mislim da ta dotična ni gumb ne zna prišiti, pa olako pljuje po tuđim vještinama. Tako se ne dobija Pulitzer!!! Nagrade za svoj rad možeš očekivati poštujući tuđi.

  • 24. rujan 2007 14:48:00, Magrit (Neregistriran) (Neregistriran)

    Meni su baba i tetka ostavile u nasljedstvo par Vilerovih goblena, te ih ja cuvam kao porodicnu vrijednost. Zato ne umijem da ocijenim jesu li umjetnicki vrijedni, no dragi su mi svakako i znam koliko su truda ulozile njih dvije. Usput, prethodni post ne citam, sav je u nekim znakovima :(

  • 26. rujan 2007 8:51:00, romantales

    Nakon što sam pročitala da neki od vas imaju negativne stavove i inače o novinarima, moram dati malo pojašnjenje. Ja sam Vjesnik nekada rado čitala, pogotovo rado njihovo nedjeljno izdanje koje sam na miru prelistavala uz kavicu nakon posjeta tržnici. Moj pape je redovno kupovao Nedjeljni Vjesnik i nekako sam odrasla uz one njihove plahte od stranica. Možda mi je zato teško sjeo ovaj članak?! Nije mi se dopao stav "s visoka" ove novinarke koja je možda dobila zadatak da napiše članak o temi koja ju ne zanima ili je iskoristila priliku da se naruga onima u čijem se domu osjetila inferiornom, pa eto, "ona možda nije (bogata ili školovana?)poput njih, ali barem nema goblene po zidovima".

  • 3. listopad 2007 10:48:00, ivana33 (Neregistriran) (Neregistriran)

    molim Vas da mi sejavite, trebali bi iizvesti jedan mali i vrlo jednostavni bgoblen, pa bi nam svaki kontakt dobro dosao. naravno placamo uslugu Lijep pozdrav Ivana 099/ 215 82 66

  • 5. listopad 2007 19:28:00, romantales

    Ivana33, na žalost nisam u Hrvatskoj i radim isključivo za svoju zabavu, ne za novac. Ako ti pak nešto drugo treba slobodno pošalji mail, na vrhu stranice u desnom uglu imaš adresu.

  • 20. listopad 2007 12:41:00, Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)

    Obožavam goblene, naročito one izrađivane po shemama poznatih umjetničkih slika. Goblenska umjetnost zadivljivala me od malih nogu. Zapravo, nakon ovog tvog posta planiram obnoviti svoj davni hobi, i hvala ti što si me na to potaknula.

eXTReMe Tracker