Ah, podsjetila si me na vrijeme kada sam radila na Brajdi i nisam morala kupovati za tjedan ili više dana već, kad bih se sjetila da mi nešto treba, samo bih to kupila za vrijeme marende. Sada uglavnom kupujem u marketima jer je parkiranje u blizini bilo koje tržnice noćna mora. I puno čovjek time gubi...

A potres... brrrr. Nadam se da se neće nastaviti. :(

:)

Ovaj dio s poklanjanjem začina mi je jako interesantan. Naime, kad je moja svekrva iz Dalmacije svojedobno došla na zagrebačku tržnicu, bila je oduševljena vezicama zelenja za juhu jer tako nečeg nema u njenom gradu. Ako želi kupiti zelenjavu za juhu, mora svaki dio uzeti posebno. Mrkva i peršin još nekako, ali kako kupiti jedan list kelja?

A u Italiji (koju ja uvikek nekako volim uspoređivati s Dalmacijom) to daju badave!

baš je ovo užitak čitati. ona knjiga "časnik za vjenčanja" slično piše o tim tržnicama samo je radnja u Napulju.
u zagrebu toga nema jer nema ljubavi prema hrani i prema drugim ljudima. samo novac.
ali ne uvijek i ne svuda. negdje naiđeš na takav pristup. pa ti bude nekako toplo oko srca..:)) levant.

Tijekom čitanja cijelog posta baš si razmišljam kak mi je žao što u mom kvartu nema neki zgodan plac, a i kak u Zagrebu baš i nema takve komunikacije među kupcima... čak i kao mala, kad me mama slala na plac po nešto, rekla bi - odi kod one tete na trećoj klupi slijeva... nije znala ime...
A besplatnu robu smo dobivale tek kad sam postala cura pa bi mi se neki upucavali i ubacivali jabuke u vrećicu :D

Anyway, zavidim ti na subotnjem posjetu tržnici :-)

Ma neće valjda Vezuv zatrpati opet Pompeje, bilo bi šteta. A tvoj opis tržnice me podsjetio na doba kad sam još živjela u Firenzi, imali smo svog ortolana, Nello se zvao. Kad sam prije dvije godine otišla tamo, njegova žena se rasplakala kad sam joj rekla tko sam, a Nello je nažalost umro. Ali prisnost kojom me dočekala, nakon trideset godina, naprosto me oduševila, i dugo sam imala knedlu u grlu od emocija koje su me preplavile. Moram priznati da to u Zagrebu nisam doživjela, tu toplinu i prijateljski pristup.

Ovo kao da je pisao moj muž. I on ide subotom na pijacu, sa svima se poznaje, kratko se izdivani, pita za zdravlje i ponekad nešto dobije dzabe. U svakom slučaju sve pijace liče jedna na drugu, vrlo su živopisne, naročito kad dodje proleće pa svega ima. Tanja

@ Natuknica - tržnice u Hrvatskoj su toliko skupe da me jednostavno čudi da ljudi išta zeleno jedu. Potres se za sada nije ponovio, nadam se da ni neće.

@ Ana - pokušala sam objasniti koncept poklanjanja celera i peršina mom lokalnom povrćaru na otoku. Veli Ive da se to nikako ne isplati, a ja tvrdim da se itekako isplati, jer kad zbrojiš koliko mu tjedno robe propadne jer nije prodana veća mu je šteta nego ulošiti u par kila peršina i celera koje će svakome ubaciti kao poklon (i reklamu) u vrećicu. Zamisli koliko bi mušterija imao da prvi započne s tim poklanjanjem. Naravno i ovdje kad ti treba nešto više kupiš, ne mogu očekivati da mi poklone pola kg mrkve za salatu.

@ Levant - tržnice u Napulju su posebna priča, to jednostavno moraš doživjeti, pogotovo me oduševljava riblja tržnica u Napulju - tako izloženu ribu nigdje nisam vidjela, način prodaje, pa ti ju očiste, pa ti stave malo svježeg peršina na nju (mislim di ćeš kupovat' peršin za ribu), a sve svježe još se mrda ... školjke pljuckaju na tebe dok prolaziš i onda se sjetim prodavačice dagnji u Hrvatskoj koja mi mrtva ozbiljna veli da su školjke otvorene jer dišu ?!!!

@ Choko - na našim tržnicama, pogotovo danas, ima svega, samo su ljudi umorni i nezadovoljni, nisu oni mali trgovci već rade za mizernu plaću za zelenu mafiju, pa i taj čin prodaje nije jednak kao kod ovih obiteljski vođenih štandova s povrćem i voćem.

@ Fulvus - znam da ja mojim mercatarima nisam ni rod niti smipatija, ali činjenica je da imaju odnos prema klijentu takav da se osjećaš dobrodošlim na njihovom štandu, nastoje ti ugoditi, ako velim da mi se jabuke ne dopadaju Luigi ide u kamion po kašetu novih ... a sve to dok je pred tim štandovima nevjerojatna gužva i nitko od njih nije ni živčan niti bezobrazan, znaju ljudi da žive od nas kupaca i da sutra mogu otići na neki drugi štand obavljati svoju kupovinu, ali kao što rekoh Choko, to su obiteljski vođeni poslovi, oni rade za svoj džep, a ne za nekoga tko će im dati minimalac

@ Tanja - tržnica u Italiji ima prednost što tokom cijele godine ima jako veliki izbor. Recimo, zimski izbor povrća ( ne mislim pri tome na povrće iz staklenika koje ne kupujem jer volim sezonsko voće i povrće) ovdje je jako velik, većinu te zelenjave sam prvi puta vidjela tek kad sam ovdje došla, do tada je meni zimsko povrće bilo kupus, kelj i eventualno karfiol, dok ovdje klima dozvoljava uzgoj na otvorenom nekih kultura koje su nama totalna nepoznanica. Iako mislim da bi se i kod nas uz more jednako mogle uzgajati.

ja živim kraj tržnice no u zadnje vrijeme je sve prilično skuplje nego u trgovini, jedino voilm ići kupovati kod žena koje donose svoje domaće proizvode sa sela!

Strašno ti zavidim na tvojim pletačkim druženjima!Mogu samo sanjati o takvom načinu provođenja vremena.Iako živim na selu,ne radim "bašću",pa na pijacu idem u obližnji gradić,gdje izbjegavam štandove na veliko,nego kupujem kod "baki u crnom".To se odnosi na tradicionalni način oblačenja starijih žena u mom kraju.Za njih sam sigurna da su, sve što prodaju, posadile same "pod motiku"u svojim baščicama.

I ja volim odlaske na pijacu,mada kod nas jos uvijek ima vise proizvodjaca nego nakupaca,pa je dozivljaj izgleda slican rimskom. Moram da ih pohvalim i kao trgovce,jer uvijek kod prodavaca kod kojih redovno kupujem dobijem i nesto na dar. Nekad je to persun,nekad jabuka ili dvije,a ono sto mi se posebno dopada jeste da nema mjerenja na grame,ako sam trazila kilogram krusaka,nece presjeci krusku na pola da bi bilo tacno kilogram,ali nece ni traziti nadoknadu za onih par grama vise. Naravno,necu ni ja dozvoliti da budu osteceni,ali mi se dopada takav trgovacko-prijateljski,prisan odnos.

@ Goce - kao što sam već rekla, cijene tržnice u Hrvatskoj su takve da se čudim što uopće itko jede nešto od zelenja, kg mesa je jeftiniji u odnosu na povrće

@ Magical - moram priznati da sam i ja tražila po mreži društvo u zamjenu za ono iz svakodnevnog života koje nije pokazivalo ni minimalno interes za ono čime se bavim. Srećom, pronašla sam i društvo za pletačke susrete, iako idalje volim baciti oko na blogove poput tvoga :-) Ja imam muža koji je talentiran za povrtlarstvo, svake godine uzgoji rajčice po 2,5 metra visoke, ja sam antitalent za to (čitaj:motiku)

@ Suzana - veseli me da i s druge strane Jadrana ima pozitivnih iskustava. I mene moj Ive na otoku poštuje kao mušteriju, ali izbor je manji nego ovdje i cijene su više.

Bash super kako ih sve znash! :) Jako lijepo opisano, kao da sam s tobom shetala. :) Ovdje se jedino cvijece isplati kupovati na trznici. Zato i ne idem cesto.
Inace, bilo bi fino u svakoj radnji i na svakom shtandu imati po jednu Rossanu!

Za potres: nadam se da se nece ponoviti. Srecom pa je proshlo bez vecih posljedica.

Topli pozdrav od mish misho

P.S.: Ovdje se ovih dana puno spominje problem otpada u Italiji i pobjeda Berlusconi-ja. Hm, jel ide sve to u dobrom smijeru?

@ Misho - za mog boravka u Nizozemskoj, zelenjavu i voće sam kupovala kod Turaka, a kod Turaka sve iz Italije... lol. Bilo je zabavno kako sam krenula trpati kiwije u vrećicu jer kao "vidi koja super cijena" dok mi nisu rekli da je cijena po komadu! Pa, tko je vidio kiwi cijeniti po komadu?
Što se smeća tiče, to je priča koja traje unatrag 10 godina, samo što je prije par mjeseci eskalirala... i da, opet nas čeka 5 godina s Berluscom...

Zaista lepo napisano, sve je u slikama i epizodicama, uživao sam čitajući. Meni, ponekad, kad idem s ćerkicom na pijacu, seljaci odmere kilo jabuka i daju jednu više - kako kažu - za zdravlje deteta. A ja pomislim: "Koliko li su samo danas zakinuli pa se iskupljuju?" :))

@ Erazmo - pa ako se i iskupljuju, čine to na prekrasan način! Zar nije predivno da netko nepoznat daje jabuku tvom djetetu za zdravlje?

A ja obozavam splitski pazar u proljece! Sve je prepuno zelenila, voca i cvijeca, a ljudi da ne govorim. Naucila sam koje bakice imaju domace, a koje su nakupci. A ima i onih sto prodaju npr. krumpire kupljene u Kauflandu i sl.
Jedino me zivciraju sverceri cigaretama, koji nude "cigarete cigarete", i to meni, zakletoj nepusacici, koja vucem sa sobom troje djece. Uh!
Zato ipak cesce kupujem na maloj trznici blizu kuce gdje mi teta Marija uvijek stavi jos svega ekstra u kesu. I obavezno neku vockicu djetetu u ruku :-))

ovo tvoje povrće koje si spomenula, kao i još neke vrste u prijašnjim postovima, sam ja prvi put vidjela u enciklopediji Vrt i zapravo i nije zahtjevno za uzgoj. No, međutim, spomenuti to našim preprodavačima na placu je tragikomična epizoda, jer me "bakice" uvjeravaju da se u Hrvatskoj ne isplati čak niti češnjak uzgajati, jer je jeftiniji onaj iz Kine. To što taj kineski ne valja, nema veze, to što bismo mogli zaposliti ljude u povrtlartsvu i uzgoju zdrave hrane jer je veliki dio zemlje bez industrije pa i bez zagađenja.... jooooj, dotakla si se svojim postom mnogo većih problema od zelene mafije - a to je stav ljudi da ne treba previše raditi i mučiti se i da je brza lova najbolja. a ja ne bih dalje, jer su to već osjetljive teme. pozdrav tebi!! :-)

@ Diana - sve što o splitskoj tržnici znam, znam iz Velog mista ... lol Ali veseli me da i ti imaš tetu koja djetetu stai u ruku voćku za zdravlje :-))

@ Nymph - upravo to i meni nije jasno, zašto nitko od onih koji se bave povrtlarstvom ne isprobava i neke nove kulture. Moji susjedi u Hrvatskoj svi od reda oduševljeni gorkastim okusom cime di rapa, znači kupovali bi da imaju priliku. Nama baš nedostaje zimskog povrća kada se sve svodi na kupus, kelj, poriluk i salatu iz trogirskih staklenika. Znam da je zemlja uvijek niska i nije se lako baviti poljoprivredom, ali kada se već netko bavi nije mi jasno da nema interesa pokušati i s nekim kulturama koje čisto pristojno podnose našu mediteransku zimu.

romantales,
jeste lepo, nego moram malo da se našalim na račun seljaka, znam da vole da švindluju... :)

@ Erazmo - na stranu što ja sve one koji rade na tržnici gledam po onoj "svaki Cigo svoga konja hvali", pa tako i kod njih sve najsvježije, najljepše itd. ali kada naiđem na one koji prodaju vlastite proizvode, poput Rosanne i Rodolfa ili Silvane i Luigija, nikad ne zaboravljam da je zemlja niska i treba se sagninjati da bi se na njoj radilo ... jednom riječi, ako i švindlaju, neka barem švindlaju oni koji zemlju rade, a ne nekakva zelena mafija ili prekupci.

ciao......vidjela sam u tvom clanku da spominjes lda neki od prodavaca dolaze iz latine.....ako se ne varam latina je u laziu???sta ne???ja sam isto iz italije ....iz frosinone.....i ja otkad sam dosla u italiju sam otkrila puno novog povrca koje dok sam zivjela u hrvatskoj nikada nisam vidjela,a kamoli probala.....no dobro...odo ja sada citati dalje tvoje postove