čet - 21.12.2006
Roba s potpisom
Blagdani su nam pred vratima. Vidim da se postaju recepti, traze novi, kuce vam vec mirisu po kolacima, pokloni se kupuju, guzva na sve strane ... a ja cu malo o pletivu.

Nikada kao ove godine nisam vidjela izloge trgovina pune pletenih odjevnih predmeta. Isto tako je i na ulicama, jucer sam vidjela jednu mladu mamu u zanimljivoj pletenoj suknji, jednostavne izrade, u vise boja i prekrasno joj je pristajala. Gdje god se okrenem nose se siroki vuneni salovi, razliciti ponco, a o vestama, kardiganima i dzemperima bolje da ne govorimo. Dok tako gledam po izlozima, moram reci da sam stvarno ponosna na sebe sto mogu nesto sama isplesti i ne samo da mogu, vec je i bolje i ljepse od onoga sto se u trgovinama nudi (inace sam skromna osoba, casna rijec). Jedino cega se ne hvatam su jacquard uzorci, koji mnogo urednije ispadaju radjeni masinom.
Cijena pletenine je cisto druga prica. Salovi na kojima ima nesto vise mustre, iako su radjeni masinski, kostaju oko 20 euro, kapice jednostavnog rebrastog boda tesko da se mogu naci ispod 10, dok je situacija sa vecim odjevnim predmetima vrlo sarolika, uglavnom po onoj nasoj "kol'ko para tol'ko muzike". Srecom, cak i oni koji ne znaju drzati igle u rukama, mogu se lijepo obuci jer ima prekrasne trikotaze po prihvatljivim cijenama. Obilazeci trgovine, pod ruke mi je dosla i jedna, meni prekrasna, Missonijeva majica, tesko da je mogu drugacije nazvati jer nije tezila vise od 200-300 grama, dugih rukava, prepoznatljivog Missonijevog stila po kombinaciji boja i mustri. No, pogled na cijenu me apsolutno sokirao.

Nemam nista protiv robe s potpisom ili markom, na trzistu ima mjesta za svakoga, tako i velika imena imaju svoju klijentelu. Tesko da cu si ikada moci priustiti haljinu koju je za mene kreirao Valentino, ali kako se ne krecem po holivudskim premijerama, mislim da mogu prezivjeti bez njegove haljine. Pred izlogom Armanija i Max Mare redovno slinim, ne samo radi modela, vec i radi dobro sasivenog komada (imala sam srecu da je moja mama bila hobby snajderica i uvijek sam nosila savrseno sasiveno po mojoj mjeri, tako da mi je i danas ostalo da gledam kako su napravljeni rubovi i rupice za dugmad i nema teorije da dam novac za nesto slampavo sasiveno). Recimo, kozna torbica koja mi se dopada mora biti kozna, ali ako je na njoj bilo kakva reklama kreatora mozete biti 100% sigurni da ja to necu kupiti, bez obzira jesu li inicijali LV, RB, D&G ili ne znam koji drugi; neka se prepoznaju po svom stilu, kreaciji (kad se vec zovu modni kreatori) , a ne po potpisu na torbici. Isto tako neprihvatljivo mi je da se skupo naplacuje roba, koja nije nista drugo nego serijski napravljena konfekcija s potpisom. CK, D&G npr. stancaju traperice kao u najboljim danima Levi'sa, ali s cijenom koja je barem duplo veca.
No,da se vratim na onu Missonijevu majicu. Kao sto rekoh, dopala mi se po kombinaciji boja, po mustri i zato sam ju uzela u ruke, cak sam razmisljala na sto bi mi lijepo pasala dok nisam pogledala cijenu - 398 euro. Missoni vrijedi toliko? Mozda bi i vrijedio da na stalazi nije bila ista ta majica, u svim velicinama i po nekoliko komada iste velicine - i po tome spada u kategoriju najobicnije trikotaze masovne produkcije s potpisom i zato je to najobicniji bezobrazluk tako skupo naplacivati!
Missonijevu majicu sam lijepo vratila na mjesto i obecala sam si za proljece napraviti nesto tako, s potpisom ... mojim!

Za sve one koji ipak najvise vole robu s potpisom, slijedeci puta pogledajte i gdje se ta roba proizvodi, pa tek onda odlucite hocete li kupiti. Ne zato sto tekstilci u Bangladeshu, Tunisu, Rumunjskoj ne znaju svoj posao, nego zato sto su mizerno placeni za taj posao. Tekstilci nisu nigdje vrhunski placena bransa, svi ti kreatori "pobjegli" su iz europskih zemalja radi cijene radne snage i preselili su proizvodnju u zemlje gdje ih kosta mnogo manje, ali unatoc tome cijene njihovih proizvoda ostale su jednako visoke. Ako vam se cijene ne dopadaju, ne svidja vam se sto vam skupo naplacuju ono sto su tako malo sami platili, uvijek mozete poput mene uzeti igle u ruke i napraviti unikatne odjevne predmete.

 
napisala romantales, 21. prosinac 2006 9:41:00 ¤ Permalink ¤


7 Comments:


  • 21. prosinac 2006 10:16:00, pletilja

    Moja mama je tekstilac po struci, a tata precizni mehaničar za šivaće i pletaće strojeve, dakle ja sam iz obitelji u kojoj se svaki šav deset puta provjerava. Mene boli kad vidim kakav se nered događa u tekstilnoj industriji u cijelom svijetu, pa i kod nas. Roba s potpisom skupa je obično samo zato što je korektno izrađena. Odjeća se štanca na veliko, uglavnom su to komadi koji se rade ofrlje i na brzaka, s neurednim šavovima i od lošeg materijala. Ja još vjerujem našim firmama, Varteksu, Sisciji, Emki, jest da su skupi, ali su i kvalitetni. Ovo što govoriš za velike potpise i oznake na robi poznatih kreatora mislim da je namijenjeno skorojevićima koji inače ne kuže razliku u kvaliteti, a i snobizam je sve jači, pa zato ljudi žele imati ogromni potpis poznatoga kreatora na svojem komadu robe kako bi sebi i drugima dokazali da su više vrijedni jer si mogu priuštiti precijenjenu robu. Ne znam jesi li vidjela najnovije događaje u Herucu - ne treba ići na Daleki istok da se vidi kako se izrabljuju obični ljudi i pošteni radnici, koji moraju godinu dana krvavo raditi da bi si kupili jedan kaput proizveden u svojoj tvornici :(

  • 21. prosinac 2006 11:31:00, spp2006

    Nedavno je u Zagrebu otvorena neka trgovina u kojoj košulja ili suknja (s potpisom) koštaju od 7000kn na dalje. To je više od tri mjeseca rada tekstilnog radnika u Hrvatskoj. Toliko o kreatorima i plaćama tekstilaca. Jednom sam morala dva dana provesti za šivaćom mašinom i znam da sam pomislila, kako neke žene cijeli svoj radni vijek to mogu??? Užasno je to težak posao, užasno!

  • 22. prosinac 2006 19:39:00, goce1

    U potpunosti se slažem s vama! Radije ću si sama nešto isplesti da bude unikatno i staviti svoje ime ako mi nužno treba ime!

  • 24. prosinac 2006 22:04:00, goce1

    sretan i blagoslovljen Božić tebi i tvojoj obitelji!

  • 25. prosinac 2006 11:06:00, spp2006 (Neregistriran) (Neregistriran)

    Sve najbolje želim za Božić!

  • 25. prosinac 2006 13:43:00, sandra (Neregistriran) (Neregistriran)

    Ne samo da su radnici u trikotaži potplaćeni, cijene gotovih proizvoda tzv. brendova previsoke, nego k tome što svi ti trendseteri izgledaju tako jednako da kad vidiš jednog - vidiš sve! Nema meni ništa ljepšeg i potpinijeg od rada mojih ruku! Sretan Božić!

  • 29. prosinac 2006 17:58:00, redfairy

    Ja znam plesti samo onak najjednostavnije, prije sam dosta plela haljine za barbike i onda ih poklanjala frendicinoj mlađoj sestri (nemam baš strpljenja za plesti veće stvari, niti baš znam tako dobro)... E da, jedno pitanjce: kakav je to jacquard uzorak? :) pozdrav!

eXTReMe Tracker