Prošlu nedjelju provela sam na rimskom velesajmu, na izložbi obrtništva, stvaralaštva i eno-gastronomske proizvodnje. Na moju nesreću, ne mogu pokazati ništa od svega onoga što sam vidjela u 3 paviljona sajma jer je moj digitalni foto-aparat tek jučer stigao s popravka (još je bio pod dvogodišnjom garancijom, pa je na popravak poslan u Torino). O sajmu takve vrste bez slika nema puno smisla pisati, zato vam samo mogu reći da sam vidjela jako mnogo kreativnih radova, štandove pune originalnih kreacija, vidjela sam kako se radi čipka sa batićima (na jastuku), kako se plete čipka, kako se radi na tkalačkom stanu, kako se rade vitraži, nakit ... Jedino razočaranje je, što se tiče tog tekstilnog dijela izložbe, prisustvo samo jednog proizvođača vune, "Filatura di Crosa", s vrlo oskudnim asortimanom i cijenama koje baš i nisu bile neka ponuda. Izdavačka kuća Aleksandra je ponudila samo žurnale za Božićne kreacije, dok sam se ja nadala da će na njihovom štandu biti i izdanja koja se inače samo poštom mogu naručiti, a za vez se više toga moglo vidjeti na lokalnom sajmu svakog petka u mom kvartu, nego na jedinom štandu koji je nešto za vez nudio.
Eno-gastronomski dio sajma je ispunio i nadmašio moja očekivanja. Takve sajmove obožavam, najviše zato što izlagači, nudeći svoje proizvode na prodaju, pozivaju eventualne klijente na degustaciju. Kušali smo mozzarelle, sireve, pršute i salame, namaze i medove ... skoro sve što su nudili. Kući smo se vratili s prekrasnim medom od agruma, komadom caciocavallo sira , a vrlo uspješni prodavač na štandu kalabrijskih proizvoda, poslao nas je kući sa nduja salamom za mazanje, soppressatom i još jednom pikantnom salamom ... a kad kažem pikantno, mislim na jaaaako pikantno!
Nekoliko slika koje će ipak dočarati dojam dijela sajma posvećenog ručnim radovima možete vidjeti ovdje.
Ah, sad moram ić jest... ;)