Siguran sam da se Carlo zaljubio u neku pletilju pa joj se na ovaj način pokušava približiti. Nesvjestan je da se tako samo udaljava od nje.

prekrasni, zaista prekrasni uratci ;))

@ Mladi luk - Carlo nije zaljubljen, sigurno ne u jednu od nas, ali da kojim slučajem je, definitivno bi ju osvojio. Kada se muškarac bavi nečime što nije tipično muška aktivnost (iako mrzim podjele na muške i ženske hobbyje - svatko se treba baviti onim što ga veseli), to onda, suprotno uvriježenom mišljenju da je "manje muško radi toga", upravo potencira njegovu muškost jer je toliko netipično... ne znam jesam li ti uspjela dobro objasniti koncept ... sjećaš se filma Flashdance kad glavna junakinja skida onu masku koju nose varioci? Ona nije bila ništa posebno lijepa, ali posao kojim se bavila, toliko netipičan za žene, potencirao je njenu "ženskost", pa su svim njenim atributima davali veći značaj, nego da je radila kao konobarica u bistrou.

@ Inicial - hvala lijepa, znači li to da bi rado ovako nešto obukao?

Romantales, ovi puloveri su upravo prekrasni!
I ja pomalo tražim neku mustru za vestu jer sam dobila više od kilograma lijepe vune neke boje kuju neznam opisati. Nešto između narančaste, roza i krem.
Nećeš se ljutiti ako ti ukradem neku ideju?

A pod pauzom za ručak ću ipak prošetati do Unitasovog dućana. Ma samo da vidim što imaju. Časna pionirska.

@ Ana - ma slobodno "ukradi" sve što ti može koristiti ... ako ti treba nešto posebno u stilu aran (jel' da se vidi da baš volim aran?) javi.
Koji Unitasov ti je blizu? Onaj u Getaldićevoj ili onaj u Gradišćanskoj?

Najbliži Unitasov dućan mi je onaj u Tkalčićevoj (radim u centru grada). Ne znam koliko se on može nazvti tvorničkim, ali valjda će i oni imati nešto od te povoljne vune.

I da, zaista mi treba nešto posebno u stilu Aran. Rečena vuna je dosta tanka (u 50 g ima 210 m) što je, po mom mišljenju, čini dosta pogodnom upravo za pletenice i kojekakve slične krivine.

Ovi puloveri su prekrasni...mustre maštovite. Izrada savršena. Pomalo zavidim tvom mužu na spretnoj i talentiranoj ženi. Ovo neću pokazati svom mužu, jer bi rekao; che donna! Da mu možda ne bi palo na pamet da od mene to zahtjeva.

odlični su puloveri.
toje baš lijepo provedeno subotnje popodne.

@ Ana - ne znam da li taj popust vrijedi za normalne trgovine, na ravelryju su cure objavile tu informaciju za tvorničku trgovinu. Na stvaram imaš pm idi pogledati.

@ Fulvus - hvala na komlimentima, na stranu što bi muž rekao, ali vrijedi razmisliti o nekom hobbyju ... sebe radi.

@ Levant - hvala! Jesi konačno oprala vestu? Idem vidjeti ima li slike.

Romantales, ja ti uz posao, 4 muška i psa teško imam vremena za hobi. Malo čeprkam po vrtu, sadim cvijeće, to me opušta i veseli. Možda kad bih probala i vidjela da ima neke svrhe, možda bi i počela. Kad se vidimo, nekom prilikom, probaj u meni probuditi ljubav prema pletivu. Mislim, volim ja to nositi i vidjeti, ali ne i raditi. Ali se divim onome tko zna i može.

Divno si to isplela, i pulovere i priču. Čemu onda ona stara izreka: 'sve se može kad se hoće'. Ako tu još dodamo trunčicu volje, trunčicu ljubavi... gdje bi nam bio kraj!

@ Fulvus - nemam ja "prosvjetiteljsku" narav; ostavljam svakome da se bavi onim što voli; ja pletem, heklam i vezem zato što to volim, ako usput netko poželi naučiti ili ponovno uhvatiti iglu i konac, to me veseli, ali nemam misiju preobraćanja. Iako sam razumjela da u tvom komentaru nema ništa malicioznog ipak moram reći par riječi na temu "nemam ja vremena". Dakle, ostatak komentara ne ide tebe osobno!

Moja baka je kopala grunt, imala 3 male djece, svekra i svekrvu koji su uspješno jašili na njoj da nije imala tokom dana kada sjesti 5 minuta da dođe do zraka, a svejedno je navečer uz petrolejku vezla i heklala. Ujna moga muža imala je 4 djece, mamu i svekrvu na brizi, muža za kojeg je preblago reći da je bio teške naravi, vlastiti krojački obrt i naučnice na učenju zanata i unatoč svemu za svoje tri kćeri je napravila vezenu i heklanu dotu. Da ne idem tako daleko u prošlost, među mojim linkovima je i Gordana, koja ima 4 djece, posao i koja se upravo nedavno vratila studiju prava (!), a unatoč djeci, domaćinstvu, poslu i učenju, pronalazi i vrijeme za pletenje - i da se mene pita ja bih ju kandidirala za predsjednicu Hrvatske.
Nabrajati vlastite obaveze u svrhu pravdanja zašto se netko ne bavi ručnim radom dakle nije najsretnije opravdanje, jer sigurno ima žena s daleko više obaveza od mene, bez financijske mogućnosti da si plate pomoć u kući, a koje su produktivnije od mene sa svojim ručnim radovima. Pogotovo što one koje se bave ručnim radovima ne zamjeraju onima koje to ne čine, ali se redovno moraju opravdavati i objašnjavati otkud im vrijeme. Ujedno, "neimanje vremena" nekako implicira da sve te koje se ipak nečim bave od ručnih radova imaju vremena napretek ili da su nedaj Bože besposlene, pa moraju nekako ubiti vrijeme. Utoliko komentar o vlastitom neimanju vremena može zazvučati podcjenjivački prema onima koje pronalaze vrijeme da rade nešto što ih veseli.
Zanimljivo je da jedino ručni radovi izazivaju komentare tipa "nemam vremena za to", još niti jednom nisam dobila takav komentar kad su me vidjeli s knjigom u ruci (možda su eventualno komentirali naslov), ali naravno, neće reći da nemaju vremena za pročitati knjigu i da su zadnju pročitali u srednjoj školi kao obaveznu lektiru ... jedno je stvarati sliku hiperzaposlene osobe s mnoštvom obaveza, čisto drugo je slika ignoranta koji ne čita.

@ Mirja - naravno da se sve može kada se hoće ... ja sam tako naučila i lijepiti keramičke pločice, sastavljati vodovodne cijevi, mijenjati prekidače, utičnice i utikače ...

Lijepa izložba.
Rekla bih da je Carlo emancipirani muškarac. To moj muž voli za sebe reći iako ne zbog ručnog rada već zbog nekih drugih kućanskih poslova. ;)

Što se slobodnog vremena tiče, tvoja baka nije imala televizor. Baš kao i ti, bez namjere da kritiziram ili popujem, mislim da televizija rastura nešto što se zove prirodan ritam života. Zbog televizije se odlazi i sve kasnije spavati. A svi smo više manje na večer umorni od cjelokupnog dana. Ja u ovom času više uopće ne funkcioniram i vrijeme nakon spremanja djece u krevet posvećujem sebi. Mogla bih isto tako ići spavati i odlučiti da si posvetim vrijeme od 5 do 7 u jutro. Mogla bih raditi ručni rad ili čitati knjigu, ali zabavlja me visiti na internetu. Svatko ima svoje načine relaksacije i slažem se da nije potrebno niti nametati ih drugima niti prigovarati im zato što ih oni nemaju. Ipak, kad je u pitanju ručni rad, mislim da se malo upliće i zavist jer to je ipak nešto što se može pokazati i predstavlja dugotrajnu vrijednost ili uspomenu. A teško te može relaksirati nešto što tek učiš. Moja mama je naučila plesti s 4 godine i meni je sad jako žao što ja nisam svoju djecu išla ranije učiti. Iako, ni nju nije učila njena mama, ni mene nije učila moja mama, tako i ja nju smatram glavnim krivcem što nije ranije išla učiti moju djecu, a ja greške mogu ispravljati na unucima. ;)

I e, da, sviđa mi se ideja da se za svaku boju konca ili vune koristi omekšivač odgovarajućeg mirisa. ;)

pohvale za dzempere za muza, sad mi raste griza savjesti jer ja svome slabo pletem. a kad je veliki covjek, kao od brda odvaljen :)

ne želim brzati sa zaključkom na tvoj odgovor na komentar, iz razloga što stvarno nisam imala lošu namjeru ni prema tebi ni prema bilo kome tko je kreativan. Ja se naprosto divim osobama koje su u stanju napraviti nešto vlastitim rukama. Stoga neću ovdje polemizirati, možda napišem o tome post, ili mail. Ne želim da svatko vidi da sam ignorant.

Romantales, ovaj dio imanju i neimanju vremena za nešto u potpunosti potpisujem. Kao kad ja na primjer kažem da nemam vremena za noge izdepilirati sama kod kuće pa odem kozmetičarki. Vraga nemam vremena, nego je istina da mi se neda.
I ja vrijeme za pletenje "kradem".
Pletem u vlaku na putu na posao i s posla.
Pletem u doktorskoj čekaonici.
Pletem kad čekam da djetetu završi sat ritmike.
Pletem kad to isto dijete odvedem u park.
itd, itd
Naravno, nema ništa loše u tome da se neko nema volje i interesa za neku aktivnost. I ja nemam volje za puno toga.

I nije samo pletenje na tapeti. Neko vrijeme sam bila u fazi da sam svaki dan na posao išla kompletno našminkana. I puno puta sam čula isti komentar: Joj ja nemam vremena za šminkanje ujutro!
A otkud meni vrijeme? Jednostavno sam se digla 15 minuta ranije!

tvoj muž doista zna cijeniti tvoj rad! Drž' ga i ne puštaj (muža ali ni igle)

@ Natuknice - što se Carla tiče i svih ostalih muškaraca koji rade "netipične" muške poslove po meni su više muškarci i valjda jesu emancipirani, jer izaći iz predodređenog kalupa je emancipacija, ne? Što se pak tiče načina na koji provodiš svoje slobodno vrijeme, radi se o tvom izboru aktivnosti koja te veseli i ne vidim ništa loše u tome. Kao što rekoh nemam namjeru ubjeđivati nekoga koji je način provođenja slobodnog vremena najbolji. Ja srećom tv vrlo rijetko pogledam, ali nije mi ni na kraj pameti zamjerati onima koji u tv programu nalaze zadovoljstvo.

@ Incoknito - jel' već sitno brojiš?
Znam o čemu govoriš i ja imama kuma kojeg obožavam, ali je toliko ogroman da je plesti džemper njemu ravan pletenju pokrivača - treba hrabrosti za to

@ Fulvus - lijepo sam ti rekla da ostatak komentara ne ide na tvoj račun, ali izgleda da si ga ipak osobno doživjela ... pokušat ću ponovno - niti smatram da si ignorantica niti smatram da trebaš učiti plesti ili heklati, nikakvu zlu namjeru u tvom komentaru nisam vidjela niti bilo što tvojim riječima zamjerila, ali su mi dobro došle da osvijetlim priču o "neimanju vremena" iz mog kuta. Poštenije je reći da te nešto kao aktivnost ne zanima, nego navoditi nedostatak vremena kao izgovor. Jer iako posve benigan, tvoj komentar implicira da ostatak nas ručnim radom ubija vrijeme. Nije ti to bila namjera? Vjerujem da nije, ali kao što vidiš i iz Aninog komentara, trenuci za ručni rad zaposlenih žena i mama su ukradeni. Odmah se ograđujem da ja nisam majka troje djece, svoje vrijeme raspoređujem prema svojim potrebama. Primjer s čitanjem možda nije najsretniji izbor, ali jedino kod ručnih radova čujem komentar kako netko za to nema vremena, kad me vide s knjigom u ruci, takav komentar izostane, pa čak i kad me vide gdje sjedim u dvorištu uz jednu kavu sat vremena ne čineći ništa ... tek kad su mi igle u ruci uslijede komentari.

@ Ana - I hear you sister!

@ Sandra - iskreno da ti velim pun je sebe kad obuče neki novi džemper i obavezno se hvali pred gospođama na poslu i onda mi prepričava što je koja rekla.

Nisam se našla direktno prozvanom, jer mislim da sam u pravu kad kažem da nemam mnogo vremena, ali ne samo za to nego i za druge stvari koje bi me veselile. Razlog zašto ne štrikam je taj što ne znam to raditi, a iskreno se divim tko zna Ta vještina objedinjuje dvije stvari; veselje i ponos kad napraviš nešto svojim rukama, a istovremeno i korisno jer nosiš nešto po svom ukusu i volji. Glede osvrta na život naših baka, mislim da one ipak nisu živjele tempom kojim danas živimo. Ako ništa drugo, mislim da nisu prale u prosjeku 15 mašina tjedno, kao što ih ja perem, ili usisavale svakodnevno. To je samo primjer beskorisnosti našeg "civiliziranog" doba, kad si natovarimo na vrat poslove u kojima ne uživamo, a mislimo da ih moramo odraditi. Mene osobno veseli kad vidim da cvijeće raste, kad osjetim miris lavande, mente ili jorgovana. Ali kroz sve ove godine otkako sam odrasla žena, naučila sam, da moje želje budu posljednje, da su potrebe moje djece važnije. Tek sada, kad me toliko ne trebaju, mislim da mogu se okrenuti sebi. U ovom životnom periodu nastojat ću se više posvetiti sebi i svojim potrebama i željama. A jedna od želja je naučiti štrikati.

@ Fulvus - nisam ti savjetovala da staviš patuljke u svoj vrt ;-) niti ti organiziram vrijeme nakon posla i ne moraš biti u defenzivi.
Moja baka sigurno nije prala 15 perilica veša tjedno ...od svoje dote je svekru, svekrvi i mužu gaće i potkošulje sašila i išla je jednom tjedno na jarek gdje je do laktova bila u studenoj vodi ... bilo joj je daleko, daleko gore nego meni!

To s patuljcima svaka čast, cijenim to. Vidiš, na curku nije prala samo tvoja baka nego i ja usred Zagreba, u Kupskoj, kao tinejđerica, u ledenoj vodi sa ulične pumpe sam isto tako prala veš koji sam prethodno iskuhala u loncu. Ona bar nije bila na cesti gdje ju je svak vidio u osamdesetim kad i nije bilo čudo imati vodovod. Kud nas odvede ova priča o vremenu, vidiš kako je to relativno? Vrijeme je ono što nam najviše nedostaje, a kad ga imamo, ne znamo što bi s njime. A opet nezaustavljivo prolazi, i ako ga ne iskoristimo za sebe, ode i dio nas. Carpe diem.
No hard feelings...draga, skrenula bih ti pozornost na nešto što si sama rekla; treba imati svoj stav i ne odstupati od njega, samo zato jer netko drugačije misli. To nas obogaćuje, a ne osiromašuje. U zadnjih godinu dana, koliko te pratim, toliko si lijepih stvari podijelila sa mnom, da ne mogu misliti da nisam obogaćena što sam upoznala Tebe. Naprotiv, veseli me svaki tvoj posjet, komentar ili misao.

oprala sam prsluk. dobro je . sve ok. hvala na savjetu. :)

a ovo o vremenu, e ako mi vas dvije niste uzele riječ (post ) iz usta. neki dan sam tako nešto razmišljala o tome kako je vrijeme najdragocjenije i onda krenula u filozofije o tome u svojoj glavi. DA SAM IMALA VREMENA..:)) napisala bih post o tome.:)) MOžda jednom. Bio bi to za razliku od sad jedan od pametnijih postova...:))) Mislim svi su moji postovi pametni..:)) ali ovaj je bio taaaako dobro sročen u mojoj glavi..:)
fulvus sad razumijem post i tvoj komentar da je to odgovor na odgovor.
obje vas pozdravljam. toplo:)

prekrasni su puloveri, stvarno! svaka ti čast i na ljepoti i na količini :-).
a bome i na pospremanju ormara - to mi je tako nekako mrsko, i uvijek se jedva prisilim :-)
lijepi pozdrav!

@ Levant - drago mi je da je sve prošlo OK i da ti nije pokvaren pletački uspjeh. Što se vremena tiče, još dok sam studirala moje kolegice koje su imale novaca za šoping u Trstu (za razliku od mene koja sam spajala kraj s krajem) nisu imale "vremena" poput mene za pletaće igle ... valjda su po cijeli dan učile?! Do sada sam se već trebala naviknuti, ne?

@ Skviki - hvala na komplimentima! Ormari su ti najmanja briga, tebi su dušo problemi kuferi i torbe!

Prekrasni su ti puloveri!
One kuglice ja zovem mucice i fakat mi znaju ići na živce, ali postoji i za njih rjšenje - jednostavno ih počupam.
PS: Puno ti hvala!

@ Jana- hvala tebi! Ja sam čupkala te loptice, ima čak i jedan singerov strojić za tu namjenu koji sauga i istovremeno šiša te loptice, ali ta se svijetloplava vuna baš jako ofucala. Budem mu plela novo na jesen, sad se moram malo ja ponoviti!

Baš lijepi džemperi - bravo! Sigurno muž uživa u njima, to je nešto posebno! Što se diskusije o vremenu tiče - slažem se. Imamo vremena svi jednako, a koristi ga kako tko hoće. I ako imamo vremena za jednu stvar, nemamo za drugu, tako logično. Prioriteti, prioriteti.
Kao i natuknica, i ja bih mogla smanjit internet, pa bih imala vremena na pretek, ma imam ga i sad - za ono što volim i što mi je stvarno važno.
A da je televizija zlo, odlučno tvrdim. Tupo, glupo i besmisleno. Koliko bismo više razgovarali, bavili se raznim stvarima, da Tv-a nema... i koliko bi nam češće susjedi došli na kavu... no to je druga tema.
Bravo, Romantales.

Može jedno pitanje - koliko treba vremena - i truda da se nauči plest, kukičat i takve stvari - ali mislim da možeš napraviti nešto lijepo, ne samo ravne trake, tipa šalovi :))))

Zaboravih dodati: obrađivanje jednog lijepog cvjetnjaka je za mene osobno jedna prekrasna aktivnost. I kad bih imala "kućicu u cvijeću", mislim da bi i moje pletenja bilo dosta zanemareno.

Možda, kad odem u mirovinu jednog dana....

@ Zenzena - što se tiče učenja pletenja ili heklanja, napisala sam kako sam naučila ... heklati u jedno poslijepodne, to stvarno nije teško, a za pletenje treba malo više volje jer kad naučiš osnovni bod poslije treba naučiti kombinirati ta dva osnovna boda u uzorke, krojiti pletivo, spojiti sve u cjelinu ... no obje aktivnosti su krajnje jednostavne i opuštajuće, uvijek velim da bakice pored ovaca nisu imale fakultete, a prekrasno su plele i heklale i same smišljale mustre!

Muž ti je izgleda glavna inspiracija! Predivni su puloveri! Ja ne mogu odoljeti kad vidim neku krasnu vunu i obožavam imati zalihu vune. Osjećam se boljer kad kupim barem dva klupka bilo koje vune, sva sam happy!

@ :Goce - ma ja ti jednostavno obožavam aran i onda mi je dobrodošlo da sam se ipak udala, pa imam kome plesti! ... nema načina da me nagovoriš da postanem "stasher", javolim stashati samo gotove džempere.

Ha ha ha , morala sam prvo pročitati tvoj komentar da shvatim naslov kod incoknito, nije mi ništa bilo jasno. Ma kud bih tek onda , iovako držim pletivo pod rukom dok učim, a o drugom da ne govorim. Saom je bitn volja , uhvati me ponekad panika i pomislim da nisam normalna i da neću sve to stići a onda opet inat e baš hoću!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

u vezi "rasprave". Meni muškarci uopće nisu inspirativni. Više mi inspirativne žene. Muškom jednostavno ne volim ništa radit. A morat ću, bemti , ili će me otjerat od kuće...:))

@ Levant - meni je inspiracija bila kompletno promijeniti stil oblačenja moga muža, najprije smo se riješili kojekakvih felpi, onda flanelskih košulja, onda smo se prebacili na casual ... kad se samo sjetim nekih kombinacija koje je bio u stanju obući brrr. Kad vidim neki lijepi muški džemper, više me inspirira na pletenje od bilo kojeg ženskog ... sad mu moram kupiti konac za nešto u mornarskom stilu, hoće si kupiti barku, pa da bude u stilu.

ja bih se nadovezala na Levant i rekla da me muž uopće ne inspirira da mu pletem - više me inspiriraju djeca - brže ide ;-)) Ja sam se napokon odvažila na odjevni predmet pa čim bude gotov, bit će ga na sva zvona! A ovaj dječak koji plete me podsjeća na onu Vermeerovu čipkaricu - trebalo bi tu fotku obraditi u photoshopu i objesiti na zid kao umjetničko djelo za motivaciju. Ono što meni od cijelog tvog posta i dalje zvoni u glavi je ipak proljetno pospremanje - jeza me hvata od same pomisli!

možda tvoje muško nije bik ko moje muško. kod njega je najosnovnija karakteristika "ja tvrdoglav". Naravno da sam htjela promijeniti stil, čovječe što taj navuče na sebe...:( , ali sam odustala jer to se rita, grize, ujeda.
Sada mi drugačija taktika. Kažem. Šutim. Čekam. Za cca 20 dana ili 2 godine on će to napravit to sigurno..:)), ali mora izgledat ko da je sve po njegovom.
Ali me takav nimalo ne inspirira da mu nešto napravim. Ima ukus ko trava. Ako trava ima ukusa...:))
Sad je smislio da mu napravim neku duplu kapu za motor. Ja sam se izvukla time da neznam.

@ Nymph - znači dok ne dovršiš pletivo nema novog posta :-(
Imaš pravo da je najljepše plesti djeci! JEdva čekam da vidim što pleteš!

@ Levant - umijeće je upravo u tome da ih nagovoriš da nešto učine ubijeđeni da je ideja njihova, ne tvoja! Moj se toliko promijenio da mu neki čak kažu da sam mu promijenila DNA, na bolje naravno!

Ovi radovi su divni i znam koliko ljubavi je u njih ulozeno, a vidi se da se s ljubavlju i nose! ;-)
Volim aran, njega najbolje radim i nekako se vracam pletenicama uvijek. Vezano za loshe pletivo: kupila sam ovo ljeto brdo neke jeftine sinteticke "vune" u nadi da cu probno uraditi sebi jedan aran dzemper shto je zavrshilo takvom frustracijom da sam sve bacila....

@ Mishu - reci da sam yarn snob, ali u moje ruke sintetika ne ide ... nema smisla! Je da štrenica košta 0,50-1 euro, ali badave sve kad se otegne u pranju i jednostavno ne volim sintetiku. Kad sve zbrojiš, kupiš vunu koja ipak nešto vrijedi, iako se i tu možeš prevariti kao ja s onom lamb's wool, a rad ionako ne moraš nekome platiti. Ionako nema šanse da jedan aran džemper kupiš ispod 80-100 euro, a za te novce i devinu dlaku mogu kupiti, ne?

ma taj dio mi ok. samo me izmori. pa nemam inspiracije mu štrikat. jer bi ja po svom, a on bi neku neinventivnu kombinaciju. onda bi morala čekat da shvati da je ono moje bolje. a to mi se neda. nisam ja svoje vrijeme na cesti našla da se natežem s tvrdoglavima :)...:))

Levant, i moj je bik, pardon, bikČina. tak da... totalno te kužim. Romantales, neee, budem ja nešto uskoro načvrčkala, dugo bi se čekalo da završim pletivo ;-) jer kao i većina nas kreativki i ja kradem vrijeme za pletenje, a moram priznati da baš slabo funkcioniram ako tri noći za redom odem spavati u 1h, a sljedeće jutro se dižem prije 7. Zato sve tako dugo traje, ali nema veze, mene veseli sam proces stvaranja. I još smo u nečemu slične: niti ja ne kupujem zalihe vune. Ako ne vidim što bi od vunice moglo nastati, ne pada mi na pamet je kupovati. Baš toliko prostora doma nemam. Doduše, u ormaru mi stoje neke 2, 3 vrećice s vunom za projekte koje imam u planu napraviti u neko skoro vrijeme. Tako da neku minimalnu zalihu ipak imam. No, da ne dužim - kad ćeš doći u CRO na kavu?? ;-)

@ Nymph - za kavicu ti javim, ideja mi je da organiziramo jedan veliki zagrebački "knit cafe"

Fin hobi, a džemperi su ti famozni. :)

@ erazmo - hvala!