Napravila sam popriličnu pauzu, sasvim nepredviđenu i isto toliko neželjenu.
Još nisam do kraja opisala zadnje putovanje po talijanskom jugu, a već sam ponovno pakirala torbe i završila na tjedan dana u Milanu. Po povratku, auto je odvezen na redovni servis, promjenu ulja i filtera nakon jos jednih 20.000 km i nakon toga krenuli smo prema Hrvatskoj. Ova slika je snimljena na cesti prema našoj granici, duga je bila cijelo vrijeme pred nama.

Po dolasku našla sam telefon bez signala. U prvi trenutak sam pomislila da mi je T-com isključio liniju jer su potrošeni svi novci koje sam unaprijed uplatila za nekoliko mjeseci, ali riječ je ipak bila o kvaru. Poslali su tehničara odmah slijedećeg dana koji je ustanovio da je greška negdje u vanjskom kabelu. Dan poslije stigla su druga dva tehničara i nakon nekoliko sati rada i promijenjenog kabela opet sam imala telefonsku vezu. Pokušala sam se te večeri priključiti na Internet i u tome uspjela, misleći da mi se veza čini jako sporom jer sam navikla na ADSL vezu, dok se ovdje priključujem putem modema 56K. Na moju žalost, nije mi se samo činilo, veza je bila mizerne brzine od 16,8 Kb/sec. Pokušavala sam tako nekoliko dana, a onda opet nazvala T-com uvjerena da je nešto pošlo krivo s novim kabelom. Ovaj put, odmah isti dan, stigao je sada već četvrti tehničar, koji je svojim laptopom provjerio moju liniju. Njegov laptop preko moje telefonske linije pokazivao je brzinu od 44 Kb/sec. Iako sam mislila da je s mojim kompjuterom sve u redu, na kraju sam morala promijeniti modem i evo me!

Obzirom da se svi uglavnom žale kad su nezadovoljni uslugom, red je da pohvalim T-com i njihove tehničare. Ne samo da su brzo reagirali na moju reklamaciju, već su i riješili problem. Još da barem trunčicu snize cijene, gdje bi im bio kraj!