Za sve one koji navraćaju u nadi da vide gotove uokvirene radove (to si ja umišljam da imam široku čitalačku publiku, lol), moram dodati malo objašnjenje. Sva četiri goblena su savršeno centrirana i nategnuta (nema razloga za skromnost jer sam 100% zadovoljna s onim što sam napravila) i čekaju da se ljepilo na okvirima osuši kako treba. Kako ove okvire radimo isključivo kao hobbysti, bio bi mi bespotrebni trošak kupovati nekoliko "stezaljki" za okvire, zato sam kupila dva pakovanja dovoljna za samo jedan okvir. To je jedini razlog našoj sporosti. Jučer su kupljene i jučer je prvi okvir sljepljen.

Ova moja prva avantura s okvirima nije rezultat moje škrtosti. Meni nikada ne bi bilo žao dati novaca da su moji radovi uokvireni kako treba, ali vezeni rad nije komad papira niti oslikano platno savršenih kutova od 90°. Koliko god ja radila vez na platnu nategnutom unutar okvira, slijed bodova lagano pomiče niti tkanja, kod nekih radova više, kod nekih manje, ali uvijek je potrebna pažnja, preciznost i strpljenje, da bi se platno dobro i pravilno nategnulo. Možda ja nisam imala sreću naići na prave majstore, možda me ona moja perfekcionistička crta bespotrebno pili, ali ja jednostavno ne mogu gledati nešto loše uokvireno. I uopće ne mogu razumjeti da se netko može zadovoljiti pogledom na vlastiti rad loše uokviren. Kad vidim takve radove na blogovima, jednostavno kao da više ne vidim da je ta žena uložila vrijeme, trud, strpljenje i ljubav za izvesti taj rad ... ne, vidim samo nejednaku distancu na dnu i vrhu, loše napravljeni paspart (da ne kažem diletantski), linije rada koje idu ukrivo, okvir koji po dimenzijama ne odgovara veličini rada, pa je na vrhu i dnu prazno, a sa strane na samom rubu rada itd. Onda ipak pomislim, ako njima ne smeta, zašto da se ja živciram i odem na neku drugu stranicu.