Pascal Lardellier, francuski sociolog, nije bio nimalo njezan kada je rekao da je "blog ... na odredjeni nacin reality show jadnika. Tisuce ljudi stavljaju na mrezu svoje dosadne zivote koji nikoga ne zanimaju. Od egzibicionizma na malom ekranu presli smo na egzibicionizam na mrezi".

Sloziti se s gore navedenim misljenjem, znaci i postaviti si pitanje zasto uopce onda pisati blog. Ja stvarno ne znam odgovoriti na to pitanje, pogotovo sto nikada nisam pisala dnevnik, pokusavala jesam, ali sam jako brzo odustajala. Najjednostavnije bi bilo reci da sam pokrenula blog jer zelim pokazati svoje radove, pohvaliti se ispletenim dzemperima, izvezenim slikama ili heklanim radovima, ali ne i posve istinito. Ovo je i nacin, da se izrazi osobno misljenje o necemu sto je trenutno aktualno, o nekoj temi kojoj ne mozes na forumu posvetiti vise rijeci, jer forumsko komuniciranje ne trpi dugacke postove, reci svoju o necemu sto te smeta, muci ili veseli. Ako zivis negdje izvan zemlje u kojoj si rodjen, to je i nacin da ostanes u kontaktu sa stvarnosti koja na zalost vise nije tvoja, jer zivis neku drugu, koja ti se ne mora uvijek dopadati, pa trava koju si ostavio nije najzelenija, ali vidis da nije niti nista manje zelena od drugih... A sve to naravno ako tvoj blog bude komentiran, ako netko cita sto napises i ako uspijes naci svoje mjesto u blog zajednici.

Svoj zivot ne vidim dosadnim, reality show me ne zanima ni na televiziji niti na mrezi, ali kada naidjem na blog s necim lijepim, korisnim i pametno napisanim, rado se vracam i jedva cekam na novi unos. To mi nekako dodje kao roman u nastavcima. Na lice mi izmami osmijeh prica o kupovini cipela u kojoj se tako dobro prepoznajem, cak i prica o kupovini gacica tokom 80-tih, u davno doba prije lycre i microfibre, na stranicama Sambe, Blini me toliko puta nasmijala da sam i Talijanu morala prevoditi cemu se smijem, Zrinka je mladja nekoliko godina, ali i u njenim postovima ima dio i moje mladosti, Nava i had me uspio rasplakati jednim od svojih zadnjih postova, kucanica u Japanu mi zorno pokazuje da se nemam sto zaliti, jer ipak sam u Europi, pletilje me svojim radovima motiviraju da sto prije uhvatim igle u ruke... i iako ne znam zasto ti ljudi pisu, sto ih motivira, veselim se sto to cine.

Jos uvijek ne znam kojim ce pravcem krenuti moje blog iskustvo, ali za pocetak zelim se zahvaliti na dobrodoslici, kao i na komplimentima za dizajn. Sto se dizajna tice voljela bih da je moja zaluga, ali nije, na dnu stranice je Cristinin link, mozda nadjete jos nesto sto vam se svidja. Izabrala sam motiv "rodjenja Venere" jer mi se i inace dopada ta slika (cak i shemu za taj goblen imam), a i podloga je ocima ugodna, ne zamara (sto nije nevazno ako nekoliko sati provedes za racunalom). Namjera mi je postaviti linkove za stranice i blogove koje posjecujem, ali kako sam i u zivotu minimalista sto se uredjenja tice i ova stranica ce ostati minimalisticki "uredna".