Jos uvijek bjezim van iz kuce, ali uvijek u drustvu mog Talijana i to zato sto uzivam u njegovom drustvu, ne zato sto ne bih mogla sama izaci. Vrijeme mi ide na ruku, nije jako hladno, ima i prilicno sunca, tako da mi je zadovoljstvo protegnuti noge u setnji gradom.

Nakon poprilicno dugog perioda, ponovno sam izmjerila grad od Vatikana do Colosseuma. Trg ispred Svetog Petra, kao i obicno, bio je pun, jos uvijek je ostala Bozicna dekoracija, jaslice i bor su na trgu i pitam se sto cekaju da vec nisu sve to razmontirali.

Kad nisi turista i ne moras se zuriti da obidjes sve u jednom danu, nadjes se naslonjena na kamenu ogradu mosta gledajuci rijeku koja ti protice pod nogama i nekoliko crnih kormorana koji rasirenih krila hvataju posljednje poslijepodnevne zrake sunca. I mogla bi ostati tako tko zna koliko vremena, da ti sa svih strana ne pocnu nuditi "originalne" kozne torbe i suncane naocale.

Svaki puta ispred Colosseuma meni je jednaki dozivljaj kao da ga vidim prvi put, a ako sam kojim slucajem u tramvaju ili autu, pratim ga pogledom dok mi se ne izgubi iz vidokruga. Kada sam prvi put stala pred Colosseum bila sam u pratnji mog Talijana i njegove dugogodisnje prijateljice koja je izasla s nama da razbije svoju svakodnevnu monotoniju. Najednom, nestao je sav promet i buka, kao da me Scotty "beamao" u proslost i vidjela sam stare Rimljane koji klicu gladijatorima, imperatora koji dolazi sa svojom pratnjom i pozdravlja gomilu, pretorijance ... ja mala s otoka stajala sam pred tom gradjevinom ciji su obrisi poznati cijelom svijetu i vidjela sam ju u njenom punom sjaju, upravo onakvom kakva je bila prije skoro dva tisucljeca, ne onakvom kakva je sada. I dok sam ja tako u mislima odlutala u vrijeme rimskih imperatora, iza mene, njih dvoje su poceli s komentarima:
- Jel' i ti osjecas koliko smrdi ova konjska pisalina?
- Grozno, ne znam zasto inzistiraju s tim konjima i kocijama, ionako samo sve zaseru radi par turista
- Imas pravo, kad padne mrak treba paziti kud gazis, a smrdi...
I najednom scene iz proslosti su nestale i ja poceh osjecati taj smrad o kojem su njih dvoje govorili ... jos im nisam oprostila!
Ovako je Colosseum izgledao oko 17.00 sati u nedjelju:

Jucer poslijepodne isla sam po mineralnu vodu, koju ovdje kupujemo na izvoru Santa Maria Delle Capannelle. Inace, Rim ima nekoliko izvora mineralne vode, Appia, Egeria, Clavdia i na tim izvorima moze se kupiti voda po vrlo pristupacnoj cijeni od prosjecno 0,07 eura po litri. Boce za vodu sami morate donijeti i isto tako sami ih napuniti na slavinama.
Da ne ispadne da sam samo vani bila, prije dva dana sam zapocela s novim vezom. U mom trenutno sivom mentalnom raspolozenju osjecam potrebu za bojama i zato sam posegnula za platnom i predivnim DMC koncima. Prije vise od godine dana zavrsila sam sliku rajcica, napravljenih po shemi iz francuskog zurnala De fil en aiguille i koje ce u paru s upravo zapocetim paprikama krasiti zid moje kuhinje. Za vrijeme boravka u Francuskoj kupila sam i prvi ovogodisnji broj tog zurnala; za one koje vole vez, definitivno jedan od boljih zurnala koji se moze naci na trzistu.