I kod nas se veliki broj blogera u svojim postovima oprostio od Luciana Pavarottija, koji je nakon izgubljene bitke s rakom gušterače, preminuo 6. rujna, u svom domu u Modeni. Rado se sjećam njegovog koncerta prigodom svjetskog nogometnog prvenstva 1990. u Rimu, zajedno s Domingom i Carrerasom, ali iskreno, snimke njegovih scenskih nastupa u različitim operama, čak i iz mlađih dana, ostavljale se me ravnodušnom, najviše radi njegove pojavnosti, koju nikako nisam mogla pomiriti s romantičnim ulogama koje je interpretirao. Opera je ipak glazbeno-scensko djelo i nije dovoljan samo lijepi glas ... možda i je ako netko operu voli samo čuti. No, nije na meni da sudim o njegovom umjetničkom djelu, još manje o njegovom životu. U ovom postu želim se osvrnuti na njegovu sahranu i iskreno se nadam da neće biti shvaćeno kao sud o Pavarottiju ili njegovom životu.
2005. godine u okolici Catanzara, lokalni svećenik odbio je služiti misu zadušnicu ženi koja je zadnje godine svoga života provela u vanbračnoj zajednici s razvedenim čovjekom. Don Mazzotta je izjavio tom prilikom da nije mogao drugačije postupiti i rekao da je slijedio Zakon o liturgijskom pravu (Codice di Diritto Liturgico) po kojem "javni grešnici trebaju biti isključeni iz religioznih sahrana" ("i pubblici peccatori devono essere esclusi dalle esequie religiose"). Koliko se sjećam slučaja, ona se nije udavala radi penzije koju bi u tom slučaju izgubila.
U listopadu 2006. godine karabinijeri su morali intervenirati da bi iz crkve izveli svećenika, protiv kojega su došli protestirati stanovnici mjesta Bagnaturo, nakon što je isti odbio sahraniti Fernanda Scipionea, vozača kamiona, koji je iznenada preminuo u 47.godini. Svećenik se konzultirao s biskupom Valva i Sulmone, G. De Falcom, nakon što su članovi obitelji zatražili od njega da obavi sahranu, te su donijeli odluku po kojoj pokojnik, razveden i ponovno oženjen, ne može biti sahranjen po katoličkom obredu. Ova odluka je do te mjere razbjesnjela stanovnike tog malog mjesta da su organizirali protest i tražili da svećenik ode, dok je Msgr De Falco pravdao svećenikovu odluku riječima:" On je primijenio norme, znači nije učinio ništa drugo nego poštivao ono što nalaže naša vjera".
Nasuprot ovim sahranama, malih i nepoznatih ljudi, tu su sahrane poznatih i važnih osoba, koje nisu ništa manje grešne. Tako je, na primjer, poznati talijanski modni kreator Gianni Versace, bez obzira na svoje spolno opredjeljenje, za koje crkva uporno inzistira na protuprirodnosti i grijehu (nedavno je i jedan hrvatski svećenik, Ursić na Braču, objavio u jednom lokalnom listu vrlo kolorativan članak), na posljednji počinak ispraćen iz milanske katedrale. Isto tako, veliki Luciano Pavarotti je bez problema ispraćen iz katedrale u Modeni. Ovaj puta nikome nije smetalo što je razveden od prve supruge i što se ponovno vjenčao nakon razvoda. Razvod je za crkvu grijeh i jedino što katolika može spasiti od tog grijeha je ostajanje u braku ili traženje poništenja istog. Poništiti brak prema zakonima crkve je skoro pa nemoguće, ako se kojim slučajem ne prezivaš Pinochet. U tom slučaju, ako si Pinochet i k tome Lucia, poništiti možeš i dva braka, a ako si Pinochet i k tome Jacquelina, možeš poništiti čak i 3 braka!
Meni nije krivo što je Pavarotti sahranjen po religijskom obredu katoličke crkve, meni je krivo što ova dva navedena anonimna slučaja nisu imala to isto pravo i pitam se zašto? Grijeh je grijeh i za bogatog i za siromašnog, za poznatog i anonimnog ili bi tako barem trebalo biti. Ja ne postavljam pod znak pitanja crkvene zakone, ali se pitam zašto nisu jednaki za sve?
Moj internet dnevnik
pon - 10.09.2007
Ni med cvetjem ni pravice ...
napisala romantales, 10. rujan 2007 9:45:00 ¤ Permalink ¤
10 Comments:
-
10. rujan 2007 10:21:00, edikka (Neregistriran) (Neregistriran)
-
10. rujan 2007 10:29:00, dea (Neregistriran) (Neregistriran)
Eto,tako ti je to...Prije 12 godina kad sam se udavala žarko sam željela da mi vjenčana kuma bude najbolja prijateljica koja je porijeklom iz Bosne,pisalo se muslimanka ,mada ni sama o toj vjeri ne zna ni dan danas ništa.Mama je nju i brata odgajala ko i moja mama mene jer je rekla da tu gdje živi(u Zagrebu) tako se mora i ponašati... U to vrijeme imala je dečka hercegovca ali ni to nije pomagalo jer svečenik nije dao čak ni da mi on bude kum(razloge tome je znao samo on) i tako je to kumstvo propalo... Ove godine u 6. mjesecu ista sa ta moja prijateljica bez problema udala u katoličkoj crkvi bez da je krštena ili da je "promjenila" vjeru!!! I šta reči??? Meni je drago da se udala u crkvi jer je to oduvijek željela,ali...
-
10. rujan 2007 13:07:00, natuknica
Mislim da je kod pogreba malo stvar sreće. Postoje svećenici koji se ne smatraju pozvanima da sude ljudima i, ako netko u obitelji iza pokojnika želi crkveni pogreb, vjerojatno ima za to razloge. Na koncu, pogreb nije sakrament pa ne znam baš bi li trebao biti uskraćen. Kad je meni nona umrla, njen župnik je isto tako nije htio pokopati jer je nikada nije vidio u svojoj župi, pa smo se obratili drugom župniku i nije bilo problema. Na žalost, i svećenici su ljudi i mogu pogriješiti. Ali Dea, ovo što ti pričaš, to je strahota! Vjenčani kum u Crkvi je samo svjedok. On ne mora biti ni vjernik, ni kršten, ni apsolutno ništa! Odbiti takvog kuma, to je definitivno kršenje Crkvenog prava! Druga su stvar krsni i krizmani kumovi, ali vjenčani...
-
10. rujan 2007 14:20:00, edikka (Neregistriran) (Neregistriran)
zaboravila si na lijepu i dičnu princezu Carolinu od Monaca, koja jadna nije konzumirala brak pa je poništen. A i mi konja za trku imamo: Danijela Martinović i Marko Perković
-
10. rujan 2007 18:26:00, Jana (Neregistriran) (Neregistriran)
Evo što kaže Wikipedia o rastavi katoličkog braka: "Kršćanski brak započinje vjenčanjem u crkvi pred svećenikom i najmanje dva svjedoka (kumovi). Ženidbena veza traje do smrti muža ili žene. Brak je nerazješiv, osim ako se proglasi ništavnim od strane crkvene vlasti, ako postoje opravdani razlozi. Teški grijesi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje plodnosti i rastava. Kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički nemoguć, Katolička Crkva dopušta odvojenost supružnika."
-
10. rujan 2007 18:37:00, Jana (Neregistriran) (Neregistriran)
Mislim da je pritom veliki problem, kao i s većinom institucija, što malo ljudi zna za sve propise. E sad je druga stvar to što je nekima uvijek lakše ostvariti prava i što "elita" uvijek profitira :/
-
10. rujan 2007 22:16:00, Sandra (Neregistriran) (Neregistriran)
Kako je ovo odličan post! Uživala sam i suosječala! I među jednakima ima jednakijih! Hvala još jednom!
-
"Prije će deva kroz ušicu igle nego bogataš kroz rajska vrata!" Sto puta sam čula ovu izreku u Crkvi, a kako se čini i tu ima protekcije i Velikih i Malih ljudi!
-
14. rujan 2007 10:27:00, Nymph (Neregistriran) (Neregistriran)
nikad zakoni nisu bili jednaki za sve, a Crkvu ionako smatram jednom od najlicemjernijih institucija pa je moj daljnji komentar izlišan. odličan tekst!
-
16. rujan 2007 15:06:00, podrugiput.blog.hr (Neregistriran) (Neregistriran)
Istu stavar sam pomislila dok sam gledala vijesti. Jesam vjernica, ali neke stvari mi isto smetaju. Neiscpna tema, ali ti si ju jako dobro obradila.
ma znaš li da je i meni to prvo palo na pamet kad sam vidjela njegovu sahranu! Licemjerno od crkve...nismo svi jednaki ni tijekom života a ni kad umremo.