Ne, ne mislim se žaliti na svekrvu.
Naslov je zapravo ime bloga na splinderu, gdje talijanske snahe objavljuju scene i zgode iz svakodnevnog života u kojima glavnu ulogu imaju svekrve. Ponekad tipkaju tek toliko da se ispušu, ponekad da se nasmiju, a ponekad čisto da podijele dojmove i vide da li i druge imaju što reći na ono što im se dogodilo. Mene zabavlja povremeno baciti oko na njihove priče, iako, moram priznati, ponekad imam dojam da se pretjerano reagira na nesporazume ili jednostavno generacijske razlike. No, sama činjenica da talijanske snahe imaju potrebu za jednim takvim blogom, već je sama po sebi simptomatična. Barem sam tako mislila dok nisam našla da je problem globalno prisutan, pa postoji i stranica posvećena svekrvama na engleskom.

Neki će taj problematični odnos snaha - svekrva u Italiji, tumačiti činjenicom da su Talijani "mammoni", mamini sinovi, koji iz roditeljske kuće izlaze tek i kada se ožene, a kako to danas prilično kasno čine, u prosjeku skoro na pragu 40-te, više su života proveli s mamom nego sa suprugom. No, poštenja radi, treba reći da nisu jedino svekrve u Italiji problematičnog ponašanja, punice ih u stopu prate s jednako antipatičnim. U talijanskom jeziku ne postoji razlikovanje, kao kod nas, između svekrve i punice, u oba slučaja  naziv je "suocera". Svekrve i punice su vrlo prisutne u životu mladog para, pogotovo kada dođu djeca, a snaha je zaposlena. U Italiji, na žalost, nema mogućnosti porodiljnog dopusta u trajanju od godine dana i zaposlene žene imaju pravo na 4 mjeseca bolovanja, nakon čega slijedi povratak na posao. Ako se žena odluči vratiti na posao, ponekad im je nužnost tražiti svekrvu ili punicu za pomoć oko djeteta, teško da si mogu priuštiti plaćenu pomoć u kući.

Jučer je u svim vijestima i tv-dnevnicima objavljena priča o odluci Prizivnog suda u Salernu, po kojem je brak između Antonija i Gemme poništen i to isključivo krivnjom punice. Njihova ljubavna priča okrunjena je brakom u Amalfiju u siječnju 1998. godine, a po svjedočenju prijatelja i poznanika, na toj ljubavi bila je samo jedna mrlja - stalno prisutna i napadna punica. Život u njenoj sjeni nije obećavao dobro i Antonio je par dana prije vjenčanja upozorio svoju odabranicu da će tražiti razvod bude li se njena mama stalno miješala u njihov odnos. Brak je potrajao jedva 4 mjeseca, nakon čega je Antonio zatražio pomoć odvjetnika u crkvenom poništenju braka. Antonio koji "više nije mogao" i čiji se "život pretvorio u pakao zahvaljujući sveprisutnoj punici", uspio je dobiti poništenje crkvenog braka! Desila se jedna od rijetkih situacija da je došlo do crkvenog poništenja braka, a koji je po zakonu države još uvijek bio pravovaljan. Gemma se nakon toga obratila Prizivnom sudu u Salernu sa zahtjevom da se prizna odluka crkvenog suda, poništi brak i na taj način riješi ova pravna zavrzlama.
Vjerujem da su jučer sve svekrve Italije u sebi likovale što je krivnja za propali brak na punici, ne na svekrvi. No, u zadnjih godinu dana desila su se još dva slučaja koja, više nego o svekrvama, govore o njihovim sinovima! Tokom ljeta vjenčali su se Giuseppe sa 101 godinom i Sylvie sa 97, nakon više od 50 godina zaručništva. On se pravdao velikom zaposlenošću, radio je kao ginekolog u Milanu, dok je pravi razlog bilo negodovanje njegove majke i sestara. Kada je i posljednja sestra umrla odlučio je vjenčati svoju dugogodišnju zaručnicu, koja se poput Bepine (Luiđi, moj, a ka'š me više ženit?) rasplakala opisujući koliko je sretna što se konačno udaje.
Drugi slučaj je sa Sicilije gdje su se nekoliko dana po smrti njegove majke (90 godina) vjenčali on od 58 i ona od 51 godinu, nakon, ni manje ni više nego 32 godine zaručništva. Njegova majka je odbijala prihvatiti snahu, nakon što je ostala udovica zahtijevala je od sina da se brine za nju i branila mu da se vjenča. Kažu da je njihova ljubav izdržala sve te godine i nakon njene smrti vjenčali su se.

Oba ova slučaja izazvala su val oduševljenja, priče o ljubavi koja sve prevazilazi, a meni nikako nije jasno kako netko može tolike godine ostati s nekim tko očigledno nema kičmu? Na stranu zločestoća žena koje ne dozvoljavaju svojim sinovima normalan život, dio kojega je i odlazak iz roditeljskog doma i formiranje obitelji, ali nisu mi jasne te žene koje trpe takvo dugogodišnje ponižavanje i čekaju nečiju milost da bi sklopile brak. Teško da je tu  problem samo u svekrvama.
I za kraj, za sve one koji se možda pitaju kako je moja svekrva, ona je jako dobro. Operacija kuka je prošla fantastično, toliko dobro da sada želi mijenjati protezu koju su joj ugradili prije 6 godina! Nastavljamo obilaziti liječničke ordinacije u potrazi za liječnikom koji joj neće reći da je njen jedini problem taj što ne hoda i ne izlazi iz kuće.