... je predivna pjesma Lorette Goggi, ali meni je proljece uistinu "prokleto". Dok se svi vesele cvijecu u cvatu, zelenim livadama i ostalim proljetnim klisejima, ja kisem i kisem i opet kisem, jedva disem zacepljenog nosa koji stalno curi, imam osjecaj da mi je netko brusnim papirom prosao preko bronhija, kao i dojam da mi se grlo steze i da cu se uskoro ugusiti (za sada sam ostala samo na dojmu, ali redovno pomisljam da ipak odem na hitnu, za svaki slucaj). Mrzim proljece!

Vec nekoliko godina, muz i ja sami obiremo masline, svekar je vodio brigu o masliniku dok je mogao, a otkako je lani u proljece prezivio mozdani udar, ostala nam je i briga kako obrezati masline. Nikada to nismo radili i ove godine po prvi put obrezujemo masline, s nadom da necemo upropastiti stabla. Uz put, lani smo bili u Francuskoj, u Marseilleu, kad nam je stigla vijest da je svekar zavrsio u bolnici uslijed mozdanog udara. Mozda ipak ne bih trebala vise u Francusku? Svaki put se nepredvidjeno vracam uslijed losih vijesti.

Na nasem seoskom imanju, koje je van grada nekih 60 km, docekale su nas macke, ova satirana se nije odvajala od mene (ipak ih ja hranim), dok je ovaj prekrasni muzjak, koji izgleda poput minijaturnog lava, cekao svoju priliku za udvaranje.

Uspjela sam pobrati i narance, ove godine, po prvi put sam shvatila, da na imanju imam stablo s prekrasnim i ukusnim narancama. Do sada sam bila ubijedjena da nista ne valjaju i da su kisele. Naime, moj svekar ih je uvijek brao jos prije Bozica, cim su malo promijenile boju i dok su jos bile kisele poput limuna. Kako nije vise u mogucnosti sam otici do imanja, ove godine su, po prvi puta otkako je to stablo posadjeno, narance dozorile i nisam k sebi mogla doci koliko su ukusne! Kako odmah do nas imanje ima i bratic moga muza, odlucila sam ih sve pobrati, jer doticni gospodin ima losu naviku brati u mom dvoristu; tako mi pobere mogranje, articoke, posluzi se sa breskvama i smokvama ... i jos ima obraza pricati kako je "netko" pobrao mogranje, jer "ostala su samo tri", a stablo mogranja sakriveno u uglu imanja i do njega mozes doci samo ako ciljano ides tamo, s njegove zemlje se sigurno ne vidi!

S paprikama sam skoro pri kraju, slijedeci put postavit cu gotovu sliku:

Nakon toga trebala bih napraviti poklon za rodjendan jednoj suprugovoj ujni koju izuzetno cijenim i volim (valjda cu uspjeti nesto napraviti za 10 dana) i zavrsiti sliku "Madona s grozdjem" koja vec godinu dana ceka na svoj petit point dio. Jos uvijek sve radim bez naocala, iako osjecam da ne vidim vise tako dobro, ali s ovim petit pointom sam malo pretjerala. Pocela sam raditi na materijalu koji je ipak previse gustog tkanja za petit i stvarno se mucim, zato sam valjda i izgubila volju za radOvu sliku sam pocela raditi iskljucivo zato sto me bilo strah da mi svekrva, kao poklon, ne "uvali" neku sliku s religioznim motivom. Naime, u vecini talijanskih domova uobicajeno je nad bracni krevet staviti religioznu sliku, pogotovo kod starije generacije. Nad mojim bracnim krevetom, koji je i nakon 10 godina leglo seksa i strasti (eto, sad znate da ne pletem, vezem i heklam iz dosade ili nedostatka horizontalne gimnastike), takvih slika nema niti ce biti. U zadnjih godinu, dvije, svekrva mi je pocela nuditi religiozne slike, od kojih mi se blago receno dize kosa na glavi, tipa Bogorodica napacenog pogleda sa srcem u ruci. Kako mi je dojadilo stalno odbijati, a i vec me pocela gledati poput utjelovljenja antikrista svaki put kad odbijem, odlucila sam sama nesto napraviti, ali slika definitivno ne ide u moju spavacu sobu! U hodniku ima jedno lijepo mjesto za nju, osim toga meni je ovo slika majke s djetetom, stvarno nema uocljive religiozne konotacije. Kako izgleda zavrsena, mozete pogledati ovdje u rubrici "religious designs".