Dekica za Sofiju sretno je stigla na odredište prije Sofije, a malena je svjetlo dana ugledala 20. srpnja. Mama i beba su dobro, a na slikama sam vidjela ružičasto lice okruženo gustom crnom kosicom. Kako vam ne mogu pokazati bebinu sliku, postavila sam sliku rodinog gnijezda (baš me zanima jesu li još uvijek rode asocijativno vezane s dolaskom djece na svijet?!) snimljenog prije par dana na cesti od Zagreba prema Sisku.Iako sam nadobudno ponijela sa sobom neke radove koji čekaju svoj završetak, ni iglu ni kukicu nisam taknula ovih dana, tako da se nemam čime pohvaliti. No, ako se ja nemam čime pohvaliti, Ljilja iz Sombora itekako ima. Ljilja je stupila u kontakt sa mnom putem maila i nedavno me ljubazno informirala o susretu, koji se organizirao početkom srpnja, u mjestu Pučišće na Braču. Koliko sam razumjela, tu školu ručnih radova organizira Matica iseljenika u suradnji s Etnološkim muzejom (pretpostavljam onim iz Zagreba) i posudionicom narodnih nošnji "Narodno ruho", a sve s ciljem očuvanja narodnih nošnji i tradicije ručnog rada potrebnog za izradu istih. Zainteresirani su radili u 4 grupe, od one početničke za vez, do grupe koja je učila krojenje i šivanje nošnji, grupe koja je učila tkanje i grupe kojoj je tema bila lepoglavska i paška čipka.
Na kraju tog seminara svatko je trebao napraviti završni rad i pokazati naučeno i evo slike rada gospođe Ljilje, za koji ona više nego skromno kaže da "nije ništa veliko, kao moj dlan", a ja dodajem da zato nije ništa manje lijepo. Komplimenti Ljiljo, prekrasan rad! Inače, iako vodi knjigovodstvo za aktivnosti supruga, Ljilja je i mama troje djece, koja uvijek, izgleda, pronalazi vremena za iglu i konac, a ja jedva čekam da pošalje još koju sliku svojih radova, koje ću rado postaviti ako se ona u međuvremenu ne odluči otvoriti svoj blog. Ljiljo, što čekaš?
Na kraju moram i kritizirati - nije mi jasno zašto nigdje nisam mogla pronaći informacije o ovoj radionici na Braču. Kada mi je Ljilja najavila da će sudjelovati, pokušavala sam na sve moguće načine doći do više informacija, potpuno bezuspješno. Sudionice su plaćale 25 euro dnevno smještaj i ne vjerujem da bi organizatorima bilo mrsko vidjeti veći broj učesnica. Kao i obično, ispada da su nam puna usta tradicije i očuvanja baštine, a kada se nešto i organizira reklame i informacija ni za lijek.
Helga Mandl s prvim danima kolovoza organizira SAL (stitch-a-long ili vezimo zajedno) projekt u okviru svoje yahoo grupe. SAL projekti su vrlo uobičajeni način kojim dizajneri predstavljaju svoje radove, obično se radi o jednoj shemi koja se veze u „nastavcima“ ili nekoliko manjih shema koje se objavljuju u pravilnim razmacima i koje su tematski povezane. Do sada je već 46 članica najavilo sudjelovanje, a Helgi bi bilo drago da se neka i od naših žena uključi. Tema projekta je izrada Halloween ornamenata i trajat će do 15. listopada. Zainteresirani trebaju e-mailom zatražiti učlanjenje i nakon učlanjenja u grupu dobit će sheme u .pdf formatu e-mailom. Jedina obaveza je svaka 2 tjedna objaviti sliku završenog ornamenta, kao dokaz da sudjelujete uistinu radi SAL projekta, ne samo radi sakupljanja besplatnih shema, a nakon 14. listopada birat će se najuspješniji rad. Za više informacija klikajte na stranicu Helge Mandl u popisu linkova, gdje ćete naći i simpatične Halloween uzorke koji su tema njenog SAL-a.
I za kraj jedna slika malog noćnog posjetitelja moga vrta. Nije li presladak?
jezek je super - bas jedem svoj rucak i citam tvoj blog. cut cemo se za vikend