Već dva dana se bavim jednom novom dimenzijom mojih hobbyja - uokvirujem goblene. U početku sam radove nosila na uokvirivanje u radionice koje se samo time i bave, ali redovno sam se vraćala kući nezadovoljna i iznervirana. Na talijanskim forumima čitala sam o lošim iskustvima s talijanskim majstorima, koji unatoč svemu skupo naplaćuju svoj rad, pa sam mislila da ću bolje proći ako okvire dam izraditi u Hrvatskoj. Priznajem da je i cijena rada bila jedan od faktora u odlučivanju, kod nas se ionako mogu izabrati lijepi uvozni okviri. Nakon 4 uokvirena goblena od kojih je samo jedan bio uokviren kako treba, odustala sam od majstora i kako se moj muž ponudio pomoći, odlučila sam okvire raditi sama. Da sad ne bi ispalo da kritiziram bez potrebe prilažem i slike kao dokaz.
Na slici s guskama, lijepo se vide krivudave goblenske linije kao posljedica lošeg natezanja, a to je već " popravljeno" nakon što sam dva puta reklamirala rad.

Inače, ako nekog zanima radi se o shemi iz jedne stare Burde, umjesto Anchorovih konaca uzela sam najblize Unitasove boje i napravila nekoliko izmjena u originalnoj shemi.

Goblen na kojem je terasa s visterijom je relativno maleni rad i na tako malenom radu sa svake strane su "ukrali" po 4 mm rada koji su ostali pokriveni okvirom. Na radu koji nije velikih dimenzija to je jako mnogo. Shema je iz časopisa "Ricamare" i radjena DMC koncima.

Jedini dobro uokvireni rad je ovaj buket cvijeća rađen tehnikom "waste canvas" (na osnovnu tkaninu se prišije tkanina pogodna za brojanje niti i kada se rad završi, izvuku se niti, tako da rad ostane na platnu koje inače nije pogodno za brojanje radi pregustog tkanja). To platno je bilo vrlo čvrsto i nije bilo potrebno natezati ga, tako da je mogućnost pogreške bila minimalna.

Danas smo, moj Talijan i ja, počeli rezati okvire, kupila sam dvije letvice od 2,50 m, jednostavne i ne pretjerano skupe (ipak nikada to nismo radili, pa da ne bude preskupo ako krene naopako).

Izrezati okvir i nije neki problem, veći problem je zalijepiti i učvrstiti letvice, a najveći problem je centrirati i nategnuti platno. Sve vezano uz platno bila je moja briga, koncem u boji sam najprije označila linije po kojima treba pričvrstiti platno na podlogu, nakon toga čavlićima pričvrstila platno

i na kraju koncem povezala suprotne krajeve na pozadini.

Tek sada mi je u potpunosti jasno koliko je važno ostaviti dovoljnu količinu platna na rubovima, iako sam uvijek ostavljala od 5 do 10 cm sa svake strane, ovisno o veličini rada. Odostraga nategnuti goblen izgleda ovako:
a za pogled sprijeda treba pričekati još koji dan...