... je talijanski slikar švicarskog (njemačkog) porijekla, rođen u centru grada, u ulici Condotti, gdje su njegovi roditelji imali hotel D'Allemagne. Tokom 19. stoljeća kistom je bilježio rimske pejzaže, uglavnom u tehnici akvarela, te je 1865. godine osnovao i udruženje rimskih akvarelista.
Već duže vrijeme sam se pripremala pogledati izložbu njegovih radova  u Museo di Roma in Trastevere i gdje sam, zahvaljujući njegovim radovima, uspjela doživjeti Rim kojeg više nema i ono što je možda još važnije, svakodnevni život Rimljana njegovog vremena. Njegovi pjezaži nisu samo pejzaži, oni su poput zabilješki jednog vremena, sociološka studija na platnu, prikaz svakodnevnog života jednoga grada koji je još uvijek održavao kontakt sa seoskim načinom života, u vremenu neposredno prije nego je postao glavnim gradom ujedinjene Italije i prije opsežnih građevinskih rekonstrukcija. Na njegovim slikama Tibar i pogled s rijeke ima značajnu ulogu, mostovi na rijeci, uz njegove obale usidreni brodovi, mladići koji se takmiče u veslanju, ribiči, kupači (naravno samo muškarci, jer ženama je bilo zabranjeno kupanje u rijeci), brodovi iz kojih se iskrcava riba, pastiri koji se odmaraju u sjeni drveća dok se ovce napasaju uz rijeku ... Gotovo svaka slika  (isto mjesto danas) je ujedno i odsječak ondašnjeg vremena, trenutak zauvijek zabilježen i nakon svih tih godina još uvijek tako životan (isto mjesto danas). Jedino što njegovim slikama nedostaje je ton, buka na uličnim uglovima, dovikivanje s prozora na prozor ... Tema njegovih akvarela su i ulični prodavači platna, ribarnice i tržnice na otvorenom, žene koje s prozora vješaju svježe oprano rublje ili otresaju tepihe, djeca koja se igraju uz obalu rijeke, otvorena vrata trgovine u kojoj se prodaje vino s Castelli Romani (baš kao i danas), umorni poljodjelci koji se pred večer vraćaju u grad (danas), magarci koji vuku zaprežna kola puna sijena (danas) ili drva koja je trebalo nacijepati prije pospremanja u podrume, žene koje pred svojim kućama pletu ili šivaju dok se oko njih igraju djeca, Piazza Barberini sa svojom fontanom , pastir sa svojim ovcama na Appiji, ali i tragični trenutak poplavljenog grada 1870. godine.
Clickom na naslov svake slike možete pogledati fotografiju istog tog mjesta danas, a za one koji žele pogledati još njegovih radova adresa mog web albuma.

Torre Margana

Torre Frangipane

Isola Tiberina

Isola Tiberina2

Unutar muzeja, pored stotinjak Franzovih akvarela, postavljene su i scene s lutkama u prirodnoj veličini u različitim životnim situacijama, kao npr. u gostionici, u apoteci, u vinskom podrumu, a u prizemlju izložba fotografija koje bilježe kako se mijenjao grad, točnije dio zvan Trastevere na desnoj obali Tibra, južno od Vatikana. Više od slika, meni je bilo zanimljivije slušati razgovore nekih posjetitelja, starije generacije naravno, koji su pred slikama obnavljali uspomene na mladost i grad kojeg definitivno više nema, dok smo pred slikom mesnice iz 50-tih godina s obješenim pilićima i kunićima ispred mesnice svi stali komentirati na (meni tako dragom) romanesco narječju.

Kad sam već na temi grada, naš dosadašnji gradonačenik Veltroni dao je ostavku jer se posvećuje vođenju svoje stranke pred skore parlamentarne izbore. Dobra vijest za grad i loša vijest za Italiju, većeg demagoga u životu nisam čula. Za 6 godina njegove vladavine, po njegovom nabrajanju vlastitih uspjeha (neuspjehe je naravno izostavio, mora voditi brigu o imageu), najvažniji događaji u gradu su otvorenje Auditoriuma, Bijele noći, početak radova na metro liniji B1, početak radova na metro liniji C 2006 (podatak koji me baca u očaj, jer je ta linija po projektima trebala biti gotova 2007!), prvi filmski festival 2006 i početak radova prije godinu dana na Cittadelli sporta ... uistinu impresivna ostavština koja je "značajno" promijenila svakodnevni život građana RIma. No, kad pomisliš da gore ne može biti i tko god dođe na vlast ne može biti gori od Veltronija, objave vijest da se bivši gradonačelnik Rutelli ponovno misli kandidirati, valjda kada je konačno shvatio da je bolje biti velika riba u manjem jezeru, nego neznačajna riba u moru talijanskih političkih morskih pasa. Rutelli je imao sreću što je bio gradonačelnik u vrijeme Jubileja 2000. kada se u grad slivala rijeka novca za obnovu (i još uvijek se čeka odgovor gdje je završilo nekadašnjih 300 milijuna lira za koje osobno njega terete), a koliko je gradonačelnik uspješno raspoređivao novce ostaje pitanje i nakon njegovog zadnjeg uspjeha - 7 milijuna euro (brojem: 7.000.000) za web stranicu www.italia.it koju su odmah nakon toga i zatvorili, jer kao nije ispunila očekivanja. Ne znam što su očekivali od stranice koju im je svaki student prve godine računarstva mogao bolje napraviti vođen entuzijazmom da se dokaže. Iako je stranica ugašena ostaje nam na youtube zabilježeno revanje našeg ministra kulturnih dobara koji opet želi biti rimski gradonačelnik, s naslovom "Pliiiz kam visit Itali" i ne, nije u rodu s kapetanom Bertorellijem. U svakom slučaju pliz kam end visit Itali jer netko treba platiti tih 7.000.000 euro za web reklamu.