Danas se odmaram, previše sam umorna za bilo kakvu aktivnost ... a i ruke me poprilično bole, tako da nemam namjeru baš ništa danas raditi. Krajnje ravnodušno gledam i na hrpu rublja koje treba opeglati; čeka na peglu već tjedan dana, pa može još koji dan pričekati. Jučerašnje poslijepodne, umjesto ugodnog druženja uz pletaće igle, provela sam u našem masliniku. Tjedan dana svakodnevno smo odlazili na imanje i obrezivali stabla maslina i voćki, povremeno uključivali i motornu pilu, palili obrezane grane (a i kada nismo ništa palili nadimili smo se i nagutali dima zahvaljujući djedici sa susjednog imanja koji je palio grančicu po grančicu) i navečer se vraćali prebijeni kući, skupljajući posljednje atome snage na stepenicama do drugog kata. Po dolasku obično je uslijedilo tuširanje i ubrzo nakon toga krevet, tako ugodna horizontala nakon sagibanja, istezanja, pentranja po ljestvama, bolnog stiskanja škara u rukama ... Maslinik smo počeli uređivati još krajem veljače, ali nas je onaj hladni val usporio; tjedan dana neprekidno je padala kiša i onda smo udarnički krenuli odraditi tu zadaću čim je granulo sunce. Zadnjih tjedan dana pratilo nas je lijepo vrijeme, no na mjestu našeg maslinka (60 km istočno od Rima, prema Ciociariji) vlada neka čudna klima. U poslijepodnevnim satima redovno niotkuda stiže vjetar (nigdje drugdje nego baš na tom našem brijegu) koji nam baš i nije dobro činio, onako ugrijanima od sunca i oznojenima od posla. Moj muž upravo liječi prehladu zamotan u dekicu na kauču, dok mene najviše bole ruke, ne mogu šaku stisnuti, toliko me boli od stiskanja škara kojima sam obrezivala grane. Dok sam lani nagađala što i gdje posjeći, ove godine već sam nekako shvatila logiku tog obrezivanja i mislim da nisam neku veću štetu napravila, ali definitivno nisam stvorena za te vrtlarsko - poljoprivredne djelatnosti. Nikada nisam voljela čeprkati po zemlji i pošteno priznajem da nikakvo zadovoljstvo u tome ne nalazim, obavljam to jednostvno zato što moram ... ma, nije niti da moram, nego mi je žao da se muž sam muči, u dvoje je ipak lakše i brže gotovo.
Veselilo me vidjeti da su mace dobro i zdravo, ona šatirana me cijelo vrijeme u stopu pratila, čak se i penjala na drvo koje sam obrezivala, tako da kad mi nije bila pod nogama bila mi je nad glavom. Redovni posjetitelj bio nam je i jedan pas, ne znam čiji, ali nisam mogla hraniti mačke i njega ostaviti gladnog, tako da je i on redovno počeo navraćati na večeru. Ovako na prvi pogled grubo djeluje, ali kad sam vidjela da ima defektnu nogu nekako mi ga je bilo žao i poslije se pokazalo da je umiljat, prava maza.
Jutros sam konačno po prvi put obukla svoju novu končanu majicu. Pokušavala sam se namjestiti u istu pozu kao ona manekenka u žurnalu, ali niti sam ja neki model (obratiti pažnju kako strateški sakrivam popucale nokte i izmrcvarene ruke) niti je moj muž vrhunski fotograf. Ipak, mislim da se dobro vidi što i kako sam isplela. Ova vesta je moje prvo iskustvo pletenja po uputama, obično samo izaberem mustru i ostalo prilagodim svojim potrebama. Ovaj put, obzirom da sam plela koncem i iglama istog broja kao u uputama i obzirom da je izabrani model strukiran i krojenih rukava, odlučila sam se pratiti uputstva. Nisam bila u potpunosti zadovoljna jer za ovaj tip pletiva trebali su definirati duljinu brojem redova, ne centimetrima.
Za one koje pletu bit će jasno što mislim: kod oduzimanja očica od bokova prema struku uputstvo je bio plesti 4 cm i onda u svakom 4. redu 8 puta skinuti po jednu očicu, onda se opet trebalo plesti nekih 4 cm i početi dodavati očice svaki 8.red. Ovo kombiniranje centimetara s redovima nije mi bilo po volji, radije bih da su napisali da nakon "x" redova treba oduzimati, pa onda u "y" redu početi dodavati. Inače, mustra sama po sebi nije uopće bila komplicirana iako sada kod gotovog rada (napravljenog po uputama) vidim da bih neke detalje, da sam sama pravila raspored očica, drugačije napravila.
Sada mi ostaje vidjeti što će biti sljedeći projekt. Imam nešto ostataka konaca koji bi se mogli iskoristiti u kombinaciji za jednu ljetnu majicu kratkih rukava ili bih mogla otići u kupovinu novog konca, jer nakon ove majice nemam nikakvih zaostataka na iglama! Obećala sam curama sa subotnjeg "knit cafèa" da ću skočiti do Mafila pogledati što nude, budući da su vrlo angažirane oko pravljenja mape rimskih trgovina na Ravelryju. No, baš se i ne žurim pretjerano jer sam odlučila da konačno moram napraviti rubove na dva heklana stolnjaka koja već predugo čekaju na svoj red.


Prvo da kažem svakako vrijedno pohvale za rad u masleniku, to mi je jako poznato, mislim od mojih dečki, a drugo maja mi se svidja i boja ja super...pozdrav