Izvrstan post! I danas sam jeo tijesto, Barilla se zove firma koja ga pravi. Umak je bio od vrhnja za kuhanje i gljiva. Stavio sam šampinjone i šitaki (ili šitake), a bukovača danas nije bilo. Ispalo je odlično! Dodao sam i đumbir. Mene najviše živciraju budale koje danas tijesto nazivaju "pasta". Prvo, Talijani kažu "pašta", koliko znam od mojih prijatelja iz Rijeke. A ako smo cijeli život govorili tijesto zašto sad mijenjati? Pasta? Blend a med ili Signal? :)

Danas se mlade žene hvale kako ne znaju kuhati. To su glupače. To bi bilo kao da se netko hvali kako ne zna pisati. Seks i grad žene. Sramota.

Lijepo je pročitati tako odlučno napisano da vaterpolo i rukomet nikoga ne zanimaju, samo je nogomet prava stvar :). Slažem se. Nas zvezdaše u Srbiji partizanovci pitaju za košarku. Koga košarka zanima? Mene sigurno ne :).

U Srbiji ljudi misle kako je Srbija gastronomski raj i kako se nigdje ne jede tako dobro kao kod nas. U Hrvatskoj, kažeš, misle da se tamo najbolje jede. Talijani to demantiraju. E, kako su ljudi hvalisavi :).

I svi ti tvoji talijanski postovi su mi zanimljivi. Zato često svraćam ovdje. Pozdrav s istoka!

Hvala ti na ovom postu, baš sam uživala čitajući ga. Još jedna potvrda toga koliki značaj ljudi pridaju imenu i koliko veruju da postoji samo jedan "pravi" način da se nešto napravi. Sve ostalo može biti prihvatljivo, ali nije "ono pravo". Meni takav netolerantan stav jako ide na živce, a ima ga svuda, u svim oblastima. Pa i u ručnim radovima. Tako se meni lično dogodilo da sam na neki ručni rad dobila sledeći komentar: "Da, lep Vam je taj vez, ali to ipak nije ono pravo. Evo pogledajte, ovo je izvorni kosovski vez". Ostala sam bila bez teksta, a i sad mislim da je komentar izlišan.

A tek opjevani "rezanci s makom" :)
Baš ću ih napraviti ovih dana, da i moj muž dalmoš vidi nešto od kuhinje s istoka Slavonije , odnosno Vojvodine.

Inače, ova tvoja priča me podsjetila na jednu koju sam , mislim, već jednom ispričala. Moja učiteljica Engleskog, jednom prilikom je bila u Americi na nekoj međunarodnoj konferenciji, i kad je predavač u kontekstu priče pitao tko od prisutnih kuha, samo ona i jedna talijanka su digle ruke

Jest da smo prepotemntni i mi i oni, ali mene to u neku ruku i veseli. Više volim da smo prepotentni nego da uopće ne kuhamo...

A sjetila sam se i jedne priče iz nekih novina kad je novinar ispričao kako se s nekim Talijanom natjecao u tome koji pozna više načina spravljanja hobotnice.

Talijan je za dlaku pobijedio. Ako se dobro sjećam, uspjeli su nabrojati nekih 200 načina.

Meni je to sve skupa simpatično.

Ovo sam pročitala u jednom dahu - i baš me obradovalo. Najviše zato jer sam kčer dva kuhara koji me ama bašništa nisu naučili o kuhanju - valjda im se nije dalo!Kad sam se udala - počela sam kuhati po receptima iz kuharica, s vremena na vrijeme sam znala zvrcnutiroditelje po savjet ili dva ... Danas, imam samo jednu kuharicu koju sam "popalila" tati, moj muž i djeca imaju tako prokleto ograničen ukus i ne vole isprobavati "neprovjerene"delikatese ... tako da sam veoma usamljena u vlastitoj kuhinji i jedini mi je istinski gušt kad mijesim kruh jer znam da se to pojede u tren oka!
A tjestenina ... volim je sa svim i svačim.

Meni je simpatična ta italijanska prepotentnost, naravno ako nije jako smarajuća. Uvek ima nekog ko nešto zamera, ali mislim da na to treba gledati sa vedrije strane i naravno, raditi po svom!

Ulje u vodu u kojoj se kuha tjestenina ne stavljam zato da se ne lijepi vec zato da ne prekipi. Ulje stvori film koji onemugucje da se voda iz lonca kod kljucanja izlije na stednjak. :-)

Ja sam bila uvjerena da je glavni sastojak carbonare vrhnje, a ne jaje. :D :D :D Zato što sam od nekog čula takav recept, a doma je nikada nismo radili. Kad se već stavlja jaje u paštu, znači li to i da se zapeče ili se samo pusti tako sirovo? Jako volim zapečenu paštu, s puno sira. A najviše volim paštu šutu na pomidor. Ali bez ikakvih začina. Samo pasirana rajčica, malo ulja i malo šećera. Dosta. Jednom su nam bili rođaci iz Italije na ručku, koji su još k tome i vegetarijanci, i mama je mislila da će im s paštom šutom na pomidor nekako izaći u susret. A oni su tako nekako minimalno uzimali, tek nakon što su probali, uzeli su još. I onda je potekao razgovor - jel u ovom šugu ima i šećera? Da, kaže mama, uvijek stavljam šećer u pomidor. A kaže klinac - od sada ćemo i mi. ;)

Što se gospođe Obama tiče, ne znam, ako ideš u talijanski restoran, očekuješ da ti tamo kuhaju talijanski kuhari. Kakve veze ima je li restoran u Americi? I onda ime jela pročitaš s jelovnika. Možda se više radi o nekoj izgubljenosti u prijevodu. Meni nekako uz carbonara (čistam po sluhu, jer, kao što rekoh, nisam nikad jela) paše izraz "a la carbonara", a to upravo znači "na način" i ne vidim baš razloga za probleme. Ali da se u tome može vidjeti dobar povod za edukaciju i pričanje o receptima, mislim da je svaki povod dobar za to. ;)

A Mladi Luče, da, u Rijeci se kaže "pašta", ali to je dijalekt. Baš kao što ja volim koristiti "bim" i "biš", ali na književnom talijanskom jeziku se kaže "pasta", baš kao što se i hrvatski i srpski kaže "bih". ;) Isto kao što se slovenski kaže "zahod" za ono što mi zovemo "zapad". :D :D :D

A volim i rižu miješati sa svim i svačim... :)

@ Mladi luk - Talijani izgovaraju paSta, u dijalektalnom obliku u Primorju je paŠta, u Dalmaciji je manistra. Što se tiče mladih žena koje se hvale kako ne znaju kuhati, mislim da jednostavno konstatiraju kako ne znaju, ali još uvijek nas ima dovoljno u grupi mladih koji znamo i volimo kuhati. Nadam se da si kritičan ton spreman ravnopravno uputiti i mladim muškarcima koji ne znaju kuhati, uključiti perilicu ili si opeglati košulju.
Kad se radi o gastronomskom lokalpatriotizmu, činjenica je da se uvijek potrudimo kada nam stranci dolaze u posjete i onda obično to izvlačimo kao argument da se kod nas najbolje jede jer su nam isti udijelili komplimente za ponuđeno na stolu. Ipak, treba ponekad gledati i emisije tipa večera za 5, gdje nam prosječni stanovnik, kuhar ili kuharica, pokazuje kako zapravo kuhaju i što smatraju svojim specijalitetima.

@ Misha - nikome nije drag netolerantni stav, ali postoje neka pravila u kuharstvu. Jedno od tih pravila je da pod originalnim imenom moraš ponuditi jelo s originalnim sastojcima, sve ostalo je "na način". Ponekad i sama zapilam da jelo koje se opisuje po općepoznatim imenom mora biti od sastojaka po originalnoj recepturi, ne možeš u Saher tortu staviti lješnjake kad ih po receptu nema, ali možeš ispeći tortu s lješnjacima na Saher način.
Ovaj prigovor vezu ne razumijem, zar hardanger mogu smatrati originalnim samo ako ga radim u Norveškoj? Ako radim istom tehnikom i stilom, nije li jednako originalan kao i onaj koji je neka Norvežanka napravila? Stvarno čudan komentar su ti dali.

@ Ana - daleko od toga da su meni antipatični ili da ne volim talijansku kuhinju, jednostavno mi ponekad pretjerivanje ide na živce. Kao što ne volim čuti kod nas prenapuhane komentare kako se kod nas jede najbolje na svijetu, ne volim to čuti ni u Italiji. Još kad krene regionalno prepucavanje koja je "spiza" bolja ... Moj muž srećom nije isključiv, jede sve što mu se pripremi, samo na veliku žalost moje mame nikada nije shvatio zašto obožavamo mlince i ne voli krpice s kupusom, koje zove "keeerpice".

@ Sandra . i moji su oboje bili kuhari, doduše mama je odmah nakon kuharske škole krenula dalje i nikada nije radila u kuhinji, a pape je mirovinu dočekao kao chef. Oboje su voljeli dobro jesti (oboje su bili šlank) i rado su prenosili znanje, tako da sam jako rano počela s njima petljati oko lonaca. Nevjerojatno su znali pohvaliti nešto što im je bilo fino.

@ Bensedin art - poblem je što je ta prepotencija opće prisutna, svugdje i uvijek. Ne možeš na ručak otići da se ne razviju diskusije za stolom, kad ne jedu, onda pričaju o hrani. Putvanja po svijetu mjere veličinom švedskog stola i bogatstvom kulinarske ponude. Ponekad je jednostavno zamorno, pogotovo kada i nesposobne kuharice misle da su savršene samo zato što su Talijanke, a vjeruj mi da umijeće nema veze s nacijom i među njima ima itekako nesposobnih!

@ Girgio - šteta ulja, uzmi veći lonac!

@ Natuknica - kod carbonare je pravilo da sve mora biti ugrijano, znači mora biti topla zdjela u kojoj služiš tijesto, špageti su kipući, upravo iz lonca idu na preprženu pancetu i onda tako vrući u zagrijanoj zdjeli se legiraju razmućenim jajetom. Toplina sastojaka zgusne jaje, nema kuhanja kada se dodaju jaja, carbonara mora ostati kremasta, ne suha. Količina jaja varira i od veličine jajeta, uglavnom se stavlja jedno jaje po 10 dkg tjestenine, neki stavljaju samo žumanjak.
Problem amričkog jela je bilo upravo u imenu, carbonara s artičokama umjesto tjestenina s artičokama na carbonara način. Nekome nema razlike, ali onima koji listaju kuharice razlika je drastična :-)
Inače, ja umak od rajčice nikada ne šećerim, dovoljno je da se kuha otklopljena, naravno ako pelatima nije dodana limunska kiselina kao konzervans, u tom slučaju ili šećer ili bikarbonat.
O riži ćemo nekom drugom prilikom, kao što sigurno znaš cijeli talijanski sjever kao primo najviše voli rižoto ;-)

- Natuknice, hvala na objašnjenju. Kako god se kaže, to je u Rijeci i u Italiji. U ostalim krajevima se "pasta" počelo govoriti prije nekoliko godina i to me jako nervira, to je čista glupost. Slično kao i "brend" ili "si vi". Kakav "si vi" kad je to na latinskom, a mi nismo Englezi. Možda im je neobično reći "ce ve" :). A siguran sam da 90% njih ne zna da je to kratica i kako glasi puni naziv. "Obožavamo paste i morske plodove", hahah. Tako oni kažu. Bijedni ljudi.

- Romantales, riječ o jednostavnim radnjama za koje je sramota reći kako ih ne znamo obavljati. Naveo sam da su to "Seks i grad" žene, nisam mislio da ti nisi mlada :). To su TV voditeljice i njihove kopije koje ne rade na televiziji, gledaju tu seriju, novci padaju s neba, one cijeli dan kupuju cipele i iu na nekakve zabave, a hrane u restoranima. Koje glupače! :)
Jučer sam za ručak imao varivo s ječmom i gljivama. Recept sam našao kod Ane Ugarković. Vrlo jednostavno i vrlo ukusno.

@ Mladi luk - opet mi nisi odgovorio jesi li spreman biti jednako kritičan prema mladim muškarcima koji samo gledaju sport na TV, po mogućnosti s pivicom u ruci, ne znaju ni kuhati, niti čistiti niti peglati ... Nisu li i oni u jednakoj kategoriji glupana?

Romantales, više sam puta u svojim tekstovima ismijavao muškarce koji su sa 25 godina počeli pratiti sport i koji u većem isključivo muškom društvu gledaju sport, posebno uz pivo, kao oni blesani u TV reklamama. Generalno gledano, sve ono što se pokupi s televizije djeluje smiješno u realnosti, s ove strane ekrana, pa tako i muškarci kakve navodiš. Ipak, ne bih u istu ravan stavljao potrebu za kuhanjem i potrebu za čišćenjem. Jer siti u neredu možemo živjeti, a gladni u urednome ne. Mislim da svatko zna peglati, to je jednostavna radnja, isto tako i čišćenje. Samo je pitanje da li netko ima živaca za to. Ali ne znati kuhati prava je sramota. U Srbiji postoji, a gdje sve ne postoje takve, nekakva Sanja Marinković koja vodi neku tračersku emisiju. Ona mi prva pada napamet. Ona se svojim sagovornicama koje znaju kuhati čudi kao da one znaju diferencijalne jednadžbe trećeg stupnja riješavati iz glave. I još neke "pjevačice" koje ni pjevati ne znaju, ali su pjevačice, a jedu po restoranima, kao Samanta i Keri :).

Ima ona poslovica o potkivanju konja i žabe. Tako je i kod nas, u balkanskoj zabiti. S tim da, kad je kuhanje u pitanju, konja nema nego su svi žabe. Kuhati se mora znati. I peglati, dakako. Nema veze koji je spol u pitanju. To su radnje kojima se lako ovlada.

Hvala ti na objašnjenju, Romantales, sad ću moći i ja kuhati carbonaru. E, sad, kada bi i Ana dala svoj recept za rezance s makom, gdje bi mi bio kraj? :) (priti pliiiz)

Mladi Luče, hvala i tebi na objašnjenju. Doduše, ja sam očekivala, nakon nekoliko postova o higijenskim navikama, da će ti biti važnije da netko zna čistiti nego kuhati. ;) Pašta se može začiniti i samo s malo putra. Tako je mojoj djeci najdraže. :)

Natuknice, nekog posebnog recepta nema.

Široke rezance staviš kuhati u posoljenu vodu (najbolje domaće, ali i kupovni prolaze), a dok se kuhaju, samelješ mak i pomješaš s šećerom u prahu (tzv. štaub šećer). Friško skuhana tjestenina (dok je još topla i vlažna) pospe se sa mješavinom maka i šećera i malo pričeka da se šećer otopi, a mak omekša.
I to je to.

Ja sam jučer krenula to raditi i razočarala se kad sam vidjela da u mom lokalnom dućanu nema za kupiti mak koji nije već mljeven. Probala sam s ovim mljevenim, ali to nije to.
Friško mljeveni mak je vlažan i još pun soka pa se razlika itekako osjeti.

Zaboravila sam dodati, naravno, nakon posipanja , tijesto s makom se promješa.
Količinu maka i šećera određuješ po ukusu.

Za 0,5 kg tjestenine, ja stavim oko 2,5 dcl maka i vrhom punu jušnu žlicu šećera.

@ Ana - baš me veseli i hvala što si opet navratila i ostavila recept! Dodala bih jedino da se na isti način mogu prirediti i rezanci s orasima. Nije dijetalno, ali je fiiino!

I sad sam gladna, moram da uradim nesto po tom pitanju :)
Romantales, opet si otvorila vise tema za diskusiju...sto se tice nacionalnog ponosa, naravno da ga treba njegovati, ali razmisljanje tipa- mi, mi niko kao mi je nesto sto moze samo zivac da podigne suprotnoj strani. Naravno da ima dobrih (ali i losih) kuvara, kuvarica, recepata i u Italiji i u Hrvatskoj i bilo gdje na svijetu.
A isto tako se slazem i sa mladim lukom, nisu mi jasne osobe (oba pola) koje nisu sposobne neke elementarne stvari oko samog sebe da urade, koje nisu u stanju da sebe najedu, operu, opeglaju....a pogotovo kad se jos time hvale, umjesto da preduzmu nesto da to promijene?!

zapamtila sam: ne dodavat ulje, kuhat zadnji čas, ne ispirat i odmah poslužit

@ Suzana - moja iskustva su upravo takva da nema dobrih kuharica po nacionalnoj osnovi; isprobala sam i gotovo nejestivih jela ovdje u Italiji, jednako kao i doma u Hrvatskoj. Prirediti si nešto doma za jelo mislim da je imperativ u današnje doba jednako i za muškarce kao i za žene - kuhače bi se trebao prihvatiti onaj koji prvi dođe kući. U mom domu kuhača je moja, ali zato mi muž pere podove bez da ga se to posebno moli :-)

@ Siscijanka - ne vjerujem da to i od prije nisi znala ;-)

Tucanik :(
Mojoj mami je sve osim spremanja pesta u avanu svetogrđe, pinjoli idu prvi : )

O cure, baš vam hvala! :)

Moja karbonara je takva da je uglavnom svi volimo pojesti za rucak. I bas si me dobro sjetila, mogla bi to sutra spremiti.
Slazem se da je smijesno kako pojedini narodi brane i velicaju svoje kulinarske specijalitete. Kad kazes brujet u Dalmaciji - dobit ces najmanje jedan recept iz svakog mjesta, i taj je najbolji, najposebniji, PRAVI.
Mene to nista ne impresionira. Volim jesti ono sto mi je ukusno i apsolutno me ne zanima da li je spremljeno na neki tradicionalan nacin ili neki drugi.
I oprosti na mojoj neukosti, dali pojam legirati jajem, znači istom sto i pomiješati tjesteninu s jajem. Ja jos obicno sacekam malo da se jaje stisne- ne volim kad je slinavo. :-))) Pozdrav!

Hvala za odlican post, svaki put nesto novo naucim!

@ Gustirna - legirati jajetom znači nešto povezati, sjediniti razmućenim jajetom; Carbonara se ne kuha dalje kada se doda jaje, toplina svih sastojaka i zagrijana zdjela u kojoj se služi zgusne jaje, tako da ostane kremasto, tu i tamo se napravi koja grudvica od jajeta, ali ne smije biti suho.

@ Incoknito - znam da ovaj post nije ono što si imala na umu, ali moja logika je da kada nismo Talijani imamo pravo kombinirati tjesteninu kako nam njabolje paše, nigdje ne stoji da se formati određene tjestenine baš moraju služiti s točno određenim umakom; kod nekih regionalnih oblika tjestenine uobičajena je kombinacija s nekim umacima, ali kod industrijske tjestenine vrijede sva pravila i kombinacije.

bas me je zanimalo da li postoje neka striktna pravila, i drago mi je da ne postoje :), artichoke me proganjaju voljela bih se upustiti u jednu kulinarsku avanturu sa njima, samo se plasim :)

E, pa tako nekako i meni bude. Možda malo suhlje, zato jer držim minuitu duže jer uvik mislim da će mi ispast slinavo. E, ja dodam jos par kockica mozzarele, a kojiput i poprzim kockice tikvica skupa sa pancetom. To vec ne spada u izvorni recept, ali meni pase.:-))
E, baš sam je jućer radila. Prijateljica sa Visa odma zapamtila recept i kaze da ce i ona brzo radit karbonaru.