Nakon Nacionalnog parka Gargano spustili smo se prema jugu. Namjerno nismo išli autoputom već smo odlučili do Barija doći cestom uz more. Već sam rekla da je silazak od Monte Sant'Angela bila živa muka, uska, vijugava cesta, serpentine jedna za drugom i jedva smo dočekali da se dočepamo Manfredonije. Parkirali smo u centru mjesta i otišli na prvi jutarnji cappuccino. U lokalu kojeg smo slučajno odabrali nešto su slavili, pa kad su se svi posluživali i mi smo. Za sve ove godine u Italiji nisam razvila posebnu naklonost prema tzv. cornettima (croissantima) za doručak, a isprobala sam ih i prazne i s marmeladom i s kremom, a tog jutra onaj u Malnfredoniji s čokoladom baš nije bio ništa posebno, ali je zato cappuccino bio za bogove ... kremast, s gustom pjenom, upravo onakav kakav treba biti.
Kad sam već kod cappuccina, nešto mi nije jasno: kako je moguće da u Hrvatskoj unatoč talijanskim caffe mašinama, čak i talijanskoj kavi u nekim lokalima, nigdje ne možeš popiti cappuccino kakav će ti i u zadnjoj rupi od bara poslužiti u Italiji? Sve si mislim da je ipak problem u mlijeku, ne u kavi. Za cappuccino je neophodno svježe mlijeko, ne može se napraviti lijepa pjena od UHT mlijeka i trik je u onoj pari kojom prave tu pjenu, kod nas uvijek nekako ispadne poput pjene od deterdženta za pranje suđa, nikad kremasta, gusta. Kad nakon nekog vremena izbivamo iz Italije prvo što učinimo nakon prelaska granice je ... pogađate, ne? Cappuccino, naravno.
Nismo nikuda žurili, uživali smo prolazeći kroz mjesta uz obalu, čak se i zaustavili da bih ja opet počela skupljati školjke po žalu, a Talijanu sam dala zadaću da uslika ove ružne građevine u izgradnji s pogledom na more. Jeli da vam je sada lakše što ovakvih rugoba nema samo na našoj obali? Nije ništa lakše? Ni meni.

“Se Parigi teniv 'u meri, iev 'na piccola Beri” stara je izreka koja oslikava ponos, ali i smisao za humor stanovnika Barija, jer kaže "Da Pariz ima more, bio bi mali Bari". Prije mog prvog puta u Napulj dobro su me isprepadali pričama o kriminalu, krađi torbica, divljoj vožnji na cestama (dobro, to je istina), a ista priča, ako ne još i gora, ponovila se i prije puta u Bari; te kako policija mora pratiti grupe turista u razgledavanje, inače ih pokradu, te kradu i razbijaju aute, mogu te opljačkati u nekoj od ulica starog grada i sve u tom stilu. Može biti da imam ludu početničku srecu, ali meni je u Napulju bilo krasno, u Bariju jos ljepše. Predostrožnosti radi auto je završio na pokrivenom i čuvanom parkingu, dok smo mi pješice obilazili Bari i stari grad. Dan smo počeli cappuccinom (trebam li reći da je bio odličan?) i cornettom (s marmeladom od marelica) u starom gradu, s pogledom na katedralu Sv. Nikole. Svaka crkva je posebna na svoj način, a doživljaj unutar crkve je vrlo individualan, netko traži mir i utjehu u molitvi, netko gleda samo umjetnost i povijest, netko uđe jednom godišnje, a netko pak ulazi u svaku crkvu na koju naiđe. Ni sama ne znam u koliko sam vec crkvi ušla do sada, neke su me oduševile arhitekturom, neke freskama, neke vitrajima, neke pamtim po muzici, jednu po mirisu ljiljana, neke po svijesti o vlastitoj malenkosti unutar njihove monumentalnosti ... katedralu Sv. Nikole pamtit ću po prekrasnom osjećaju zajedništva s drugim vjerama koje se unutar nje živi. Moram priznati da sam znala da je Santa Claus zapravo sveti Nikola, bilo mi je poznato porijeklo darivanja vezano uz njegovo ime (iako u mojoj cipeli nikada ništa nije ostavio!), ali nisam znala da je kao svetac toliko štovan i kod ortodoksnih kršćana u Rusiji, Ukrajini, Srbiji, Grčkoj, na Cipru. Radi velikog broja hodočasnika s europskog istoka od 1966. godine u kripti katedrale, s lijeve strane od ulaza smješten je i pravoslavni ikonostas, a unutar kripte služe se i pravoslavne liturgije. Od 1917. godine pa do pada berlinskog zida 1989. bio je mali broj hodočasnika s europskog istoka, danas je taj broj sve veći i dok sam ja palila svijeće za moje pokojne, jedan visoki Rus se molio pred ikonostasom i meni je to bilo prekrasno - zašto bi nas vjera trebala udaljavati, kad je, eto, dovoljan sveti Nikola da nas zbliži?


šetnja uličicama starog Barija bila je prekrasna, uske uličice pune zvukova iz kuhinja, mirisa, rublja koje se suši na prozorima, a u jednoj uličici pred svakim ulazom izložene orecchiette ponuđene na prodaju. Radi se o tjestenini tipičnoj za Apuliju,koja se mijesi od durum brašna i vode i onda se oblikuju ta male "uši" pritiskom prsta. U ovom periodu jedu se s jednom vrstom povrća koje se zove "cime di rapa", meni se jako dopada ta zelenjava, blago gorkastog okusa.
Nakon obilaska grada krenuli smo na izložbu posvećenu Sv. Nikoli, iz različitih krajeva svijeta sakupili su umjetnička djela koja za temu imaju upravo tog sveca. Za zadnjeg posjeta Italiji i Putin je posjetio tu izložbu , a otvorena je do početka svibnja.
Nastavak slijedi ...