Žurim se dovršiti ovaj sampler za malu Eriku i nemam vremena za neki duži post, zato evo samo slika skoro gotovog rada. Već sam počela razmišljati o okviru i mislim da bi najbolje odgovarao neki nježni, neutralni okvir, obzirom da je sam vez vrlo "živahan". Iskreno se nadam da ću završiti na vrijeme, a za slučaj da ipak zakasnim i da mama malene čita... Jackie, sutra s pošte kreće jedan ljetni kompletić za malenu - konačno sam pronašla nešto "made in Italy" u moru robe "made in India", "made in China" itd.

Jučer sam se vratila iz Hrvatske. Na izlasku iz zemlje zavidjela sam onima koji idu u suprotnom smjeru, dan je stvarno bio prekrasan. Nakon kiše i bure, baš na dan odlaska bilo je predivno vrijeme.
Put je srećom dobro prošao, nije bilo ni neke veće gužve i evo, danas se odmaram uz iglu i konac. Istina je da se žurim završiti ovaj sampler na vrijeme, ali isto tako da ga s posebnim zadovoljstvom radim, ne samo radi šarenih i veselih uzoraka, već i radi prelijepog djeteta (ljubi ju teta!) kojemu je namijenjen.

Za ovog mog kratkog boravka u domovini, vrijeme mi ide na ruku - sunčano je, more je prilično toplo (iako se još nisam ohrabrila i zaplivala), ali baš ne ide na ruku mojim ručnim radovima. Bliži se prvi rođendan jedne predivne djevojčice kojoj želim i moram dovršiti tzv. birth sampler ili u prijevodu "rođendanski uzornik", ali tako prevedeno malo mi nategnuto zvuči, a bolji prijevod mi ne pada na pamet. Ovaj oblik rada vrlo je popularan u inozemstvu, radi se o prvoj osobnoj karti novorođenog djeteta, gdje se navode podaci o djetetu: datum rođenja, vrijeme, dužina i težina, a sve to ukomponirano sa simpatičnim, malenim dječjim motivima. Završeni rad se uokviruje i stavlja na vidljivo mjesto u dječjoj sobi (ovo za slučaj da mama malene čita). Rad ću poslati kao poklon već uokviren, s nadom da će se roditeljima malene isti dopasti.
Slika je ispala malo tamnija, ali ipak se vidi o čemu se radi.

Napravila sam popriličnu pauzu, sasvim nepredviđenu i isto toliko neželjenu.
Još nisam do kraja opisala zadnje putovanje po talijanskom jugu, a već sam ponovno pakirala torbe i završila na tjedan dana u Milanu. Po povratku, auto je odvezen na redovni servis, promjenu ulja i filtera nakon jos jednih 20.000 km i nakon toga krenuli smo prema Hrvatskoj. Ova slika je snimljena na cesti prema našoj granici, duga je bila cijelo vrijeme pred nama.

Po dolasku našla sam telefon bez signala. U prvi trenutak sam pomislila da mi je T-com isključio liniju jer su potrošeni svi novci koje sam unaprijed uplatila za nekoliko mjeseci, ali riječ je ipak bila o kvaru. Poslali su tehničara odmah slijedećeg dana koji je ustanovio da je greška negdje u vanjskom kabelu. Dan poslije stigla su druga dva tehničara i nakon nekoliko sati rada i promijenjenog kabela opet sam imala telefonsku vezu. Pokušala sam se te večeri priključiti na Internet i u tome uspjela, misleći da mi se veza čini jako sporom jer sam navikla na ADSL vezu, dok se ovdje priključujem putem modema 56K. Na moju žalost, nije mi se samo činilo, veza je bila mizerne brzine od 16,8 Kb/sec. Pokušavala sam tako nekoliko dana, a onda opet nazvala T-com uvjerena da je nešto pošlo krivo s novim kabelom. Ovaj put, odmah isti dan, stigao je sada već četvrti tehničar, koji je svojim laptopom provjerio moju liniju. Njegov laptop preko moje telefonske linije pokazivao je brzinu od 44 Kb/sec. Iako sam mislila da je s mojim kompjuterom sve u redu, na kraju sam morala promijeniti modem i evo me!

Obzirom da se svi uglavnom žale kad su nezadovoljni uslugom, red je da pohvalim T-com i njihove tehničare. Ne samo da su brzo reagirali na moju reklamaciju, već su i riješili problem. Još da barem trunčicu snize cijene, gdje bi im bio kraj!