Za sve one koji navraćaju u nadi da vide gotove uokvirene radove (to si ja umišljam da imam široku čitalačku publiku, lol), moram dodati malo objašnjenje. Sva četiri goblena su savršeno centrirana i nategnuta (nema razloga za skromnost jer sam 100% zadovoljna s onim što sam napravila) i čekaju da se ljepilo na okvirima osuši kako treba. Kako ove okvire radimo isključivo kao hobbysti, bio bi mi bespotrebni trošak kupovati nekoliko "stezaljki" za okvire, zato sam kupila dva pakovanja dovoljna za samo jedan okvir. To je jedini razlog našoj sporosti. Jučer su kupljene i jučer je prvi okvir sljepljen.

Ova moja prva avantura s okvirima nije rezultat moje škrtosti. Meni nikada ne bi bilo žao dati novaca da su moji radovi uokvireni kako treba, ali vezeni rad nije komad papira niti oslikano platno savršenih kutova od 90°. Koliko god ja radila vez na platnu nategnutom unutar okvira, slijed bodova lagano pomiče niti tkanja, kod nekih radova više, kod nekih manje, ali uvijek je potrebna pažnja, preciznost i strpljenje, da bi se platno dobro i pravilno nategnulo. Možda ja nisam imala sreću naići na prave majstore, možda me ona moja perfekcionistička crta bespotrebno pili, ali ja jednostavno ne mogu gledati nešto loše uokvireno. I uopće ne mogu razumjeti da se netko može zadovoljiti pogledom na vlastiti rad loše uokviren. Kad vidim takve radove na blogovima, jednostavno kao da više ne vidim da je ta žena uložila vrijeme, trud, strpljenje i ljubav za izvesti taj rad ... ne, vidim samo nejednaku distancu na dnu i vrhu, loše napravljeni paspart (da ne kažem diletantski), linije rada koje idu ukrivo, okvir koji po dimenzijama ne odgovara veličini rada, pa je na vrhu i dnu prazno, a sa strane na samom rubu rada itd. Onda ipak pomislim, ako njima ne smeta, zašto da se ja živciram i odem na neku drugu stranicu.

Neki dan sam, sasvim slučajno, naišla na jednom talijanskom blogu slike započetog rada bodom križića i naznaku da se radi o shemi hrvatske dizajnerice. Hrvatske dizajnerice? Zar ima i toga? Kako mi je to promaknulo? Mislim, godinama već kružim meandrima Interneta, već na prvi pogled prepoznajem je li neki rad napravljen po shemi Lanarte ili Vervaco, da li je Lizzi Kate ili Stoney Creek, Isu Vautier i Marie-Thérèse Saint-Aubin ne možeš ne prepoznati... da ne nabrajam dalje. Kako je moguće da o Helgi Mandl ništa ne znam?

U nastojanju da ispravim tu grešku krenula sam u potragu za informacijama, ali bez nekog većeg uspjeha i na kraju ipak odlučila direktno kontaktirati ženu, neznajući niti govori li hrvatski.
Danas sam dobila odgovor i objavljujem svima: Hrvatska ima svoju dizajnericu za bod križića! Vadite igle i konce, ionako ste sve u školi bile male vezilje i pikale križiće i krenite upoznati našu dizajnericu, koja će izgleda uskoro ekskluzivno raditi za Francusku, a do tada patternsonline.com već nudi njene sheme. Na njezinim stranicama možete pogledati njene kreacije (snjegovići su preslatki ako mene pitate) i ne zaboravite ostaviti par riječi u "guest book".

Već dva dana se bavim jednom novom dimenzijom mojih hobbyja - uokvirujem goblene. U početku sam radove nosila na uokvirivanje u radionice koje se samo time i bave, ali redovno sam se vraćala kući nezadovoljna i iznervirana. Na talijanskim forumima čitala sam o lošim iskustvima s talijanskim majstorima, koji unatoč svemu skupo naplaćuju svoj rad, pa sam mislila da ću bolje proći ako okvire dam izraditi u Hrvatskoj. Priznajem da je i cijena rada bila jedan od faktora u odlučivanju, kod nas se ionako mogu izabrati lijepi uvozni okviri. Nakon 4 uokvirena goblena od kojih je samo jedan bio uokviren kako treba, odustala sam od majstora i kako se moj muž ponudio pomoći, odlučila sam okvire raditi sama. Da sad ne bi ispalo da kritiziram bez potrebe prilažem i slike kao dokaz.
Na slici s guskama, lijepo se vide krivudave goblenske linije kao posljedica lošeg natezanja, a to je već " popravljeno" nakon što sam dva puta reklamirala rad.

Inače, ako nekog zanima radi se o shemi iz jedne stare Burde, umjesto Anchorovih konaca uzela sam najblize Unitasove boje i napravila nekoliko izmjena u originalnoj shemi.

Goblen na kojem je terasa s visterijom je relativno maleni rad i na tako malenom radu sa svake strane su "ukrali" po 4 mm rada koji su ostali pokriveni okvirom. Na radu koji nije velikih dimenzija to je jako mnogo. Shema je iz časopisa "Ricamare" i radjena DMC koncima.

Jedini dobro uokvireni rad je ovaj buket cvijeća rađen tehnikom "waste canvas" (na osnovnu tkaninu se prišije tkanina pogodna za brojanje niti i kada se rad završi, izvuku se niti, tako da rad ostane na platnu koje inače nije pogodno za brojanje radi pregustog tkanja). To platno je bilo vrlo čvrsto i nije bilo potrebno natezati ga, tako da je mogućnost pogreške bila minimalna.

Danas smo, moj Talijan i ja, počeli rezati okvire, kupila sam dvije letvice od 2,50 m, jednostavne i ne pretjerano skupe (ipak nikada to nismo radili, pa da ne bude preskupo ako krene naopako).

Izrezati okvir i nije neki problem, veći problem je zalijepiti i učvrstiti letvice, a najveći problem je centrirati i nategnuti platno. Sve vezano uz platno bila je moja briga, koncem u boji sam najprije označila linije po kojima treba pričvrstiti platno na podlogu, nakon toga čavlićima pričvrstila platno

i na kraju koncem povezala suprotne krajeve na pozadini.

Tek sada mi je u potpunosti jasno koliko je važno ostaviti dovoljnu količinu platna na rubovima, iako sam uvijek ostavljala od 5 do 10 cm sa svake strane, ovisno o veličini rada. Odostraga nategnuti goblen izgleda ovako:
a za pogled sprijeda treba pričekati još koji dan...

Joop iz daleke Australije, izabrala je 5 riječi iz naslova i pozvala da napišem nešto smisleno koristeći ih. Ovo je moj diletantski pjesnički pokušaj:

U rano jutro, na palubi broda,
dok sunce podiže veo magle,
otkrivajući kamenu ljepotu moga otoka,
"pristavite kavu, stižem" poželim reći,
ali zvon telefona nema tko čuti.

Večeras sam konačno završila s "paprikama", za kraj je ostao samo rubni bod (backstitch), meni inače najdosadniji za rad i koji izbjegavam kad god je moguće, ali i to sam napravila. Nisam izdržala, morala sam slikati uradak, iako još nije niti opran, niti izglačan.


Prije nego započnem bilo što novo, moram završiti sa zaostacima, mrzim vidjeti nedovršene radove po ladicama ...

Napokon smo uredili maslinik, ostaje samo cekati period cvatnje da vidimo sto smo zapravo napravili. Na stranu moja dobra volja, ali ipak sa zebnjom cekam cvatnju, nakon sto sam se o obrezivanju maslina informirala preko Interneta (!?). Masline sada ovako izgledaju:


Dok smo spaljivali obrezane grane drustvo mi je pravila ona sarena maca s pocetka price.

Unatoc mojoj alergiji, kihanju i suznim ocima, nisam mogla ostati hladna na ove prve proljetne cvjetice: